Jesenja sorta, otporna je na bolesti, pogodna za uzgoj na nižim i višim nadmorskim visinama, a naročito za krajeve sa čestim proljetnim mrazevima. Prepoznatljiva osobina đulabije je karakterističan miris u punoj zrelosti, kao kod jabuke budimke.
Berba jabuka traje uveliko. U zavisnosti od vremena sazrijevanja i sortne osobine, dobro njegovane jabuke mogu dati krupne i zdrave plodove. Međutim, bez mnogo muke oko njegovanja, rezidbe i zaštite od bolesti, autohtona sorta jabuke pod imenom "đulabija" daje plodove i od pola kilograma. Tako je bar na drvetu u domaćinstvu sela Ratari kod Smederevske Palanke u susjednoj Srbiji, koju je autorka zabilježila fotografijama.
Zašto ime - đulabija? Pa, zato što daje plod kao đule. Pokožica je tanka, glatka i elastična, sa osnovnom žućkastozelenom bojom, dok je sa osunčane strane prekrivena lijepim rumenilom. Meso ploda je bijelo, polučvrsto, sočno, slatkog ukusa.
"Jesenja sorta, otporna je na bolesti, pogodna za uzgoj na nižim i višim nadmorskim visinama, a naročito za krajeve sa čestim proljetnim mrazevima. Prepoznatljiva osobina đulabije je karakterističan miris u punoj zrelosti, kao kod jabuke budimke. Zbog toga može da se koristi i za rakiju, ali mora da provire u toploj prostoriji", savjetuje Goran Antić iz Rasadnika Antić u Ljubavi kod Kruševca.
Ova jako interesantna sorta, rasprostranjena je u Bosni i Hercegovini. Pored izvorno domaćih autohtonih sorti koje su nastale na području naše države i regiona, kako navodi Zemaljski muzej BiH, veliki procenat sorti koje se danas smatraju autohtonim dospjela je u ove krajeve tokom osmanskog i austrougarskog perioda, čemu svjedoče i nazivi pojedinih sorata turskog porijekla, međi kojima je i đulabija (gül – ruža), koju još nazivaju Senabija, Stambolka, Đula, Ružičarka.
Bujnost određuje da li se kalemi na srednje bujne ili bujne podloge.
"Kod srednje bujnih podloga, biljka ranije prorodi, već u trećoj, četvrtoj godini. Bit će srednje visine, korijen dosta dobro podnosi sušu i podvodna zemljišta. Može čak do 30 godina samostalno da raste."
Stablo u Ratarima kalemljeno je na divlju jabuku, tako da je to odgovor, zašto je to drvo dalo baš toliko krupne plodove.
"Na podlozi, divljoj jabuci, sadnice će vjerovatno kasnije da prorode - od četvrte do šeste godine, jer je drvo bujno čije grane ne mogu da naprave rodni pupoljak", kaže Antić i daje vrijedan savjet: bez obzira koje je voće u pitanju, kada se kalemi na divljim podlogama, treba smanjiti rezidbu, a ramene grane poviti i oboriti dole u toku ljeta.
Tada biljka smanjuje bujnost i pravi rodne pupoljke, te samim tim brže prorodi. Velika je greška mnogo zalivati i đubriti, jer se tada podstiče bujnost, ali ne i rodnost.
Tagovi
Autorica