Inovacije u uzgoju voćnih kultura: Od tradicije do genetike

Kada se 1493. tokom svog drugog putovanja u Novi svijet Kristofor Kolumbo prvi put susreo s ananasom na Karibima, bio je oduševljen njegovim okusom i neobičnim izgledom. Pokušao je donijeti nekoliko plodova u Španiju kao dokaz bogatstva novih zemalja, no samo je jedan preživio putovanje. Poklonio ga je španskim monarsima Ferdinandu II. Aragonskom i Izabeli I. Kastiljskoj, zajedno s drugim jedinstvenim vrstama koje je otkrio.

No, talijanski historičar Peter Martyr d'Anghiera u svom djelu "De Orbe Novo" (1516.) primjećuje da kralj "preferira" ananas "od svih ostalih", dajući mu službeno odobrenje monarhije i pokrećući stoljetnu fascinaciju tim voćem.

Ananas manija

Nizozemski inovatori osmislili su metode uzgoja tropskog ananasa u hladnoj klimi, koristeći staklenike, grijanje tla i kontrolu temperature. Pieter de la Court van der Voort ispitivao je te tehnike, dok je botaničar Herman Boerhaave dodatno unaprijedio dizajn i mikroklimu u staklenicima.

Agneta Block prva ga je uspješno uzgojila u Evropi koristeći reznice i jamu za ananas u svom vrtu Vijverhof. Henry Telende primijenio je iste metode u Engleskoj, koristeći alkoholne termometre, što je omogućilo komercijalni uzgoj u Richmondu. Richard Bradley potom je popularizirao ove postupke, dovodeći do masovnog interesa i širenja uzgoja u Britaniji.

U 18. stoljeću razvio se pravi kult ananasa - plod se izlagao na svečanim stolovima kao simbol prestiža i bogatstva, ponekad bez namjere da se uopće konzumira.

I dok su evropski botaničari i hortikulturni pioniri eksperimentirali s klimom i staklenicima kako bi uzgojili egzotične vrste poput ananasa u Evropi, današnji stručnjaci nastavljaju tu tradiciju, koristeći genetiku i molekularne tehnologije za razvoj otpornog i kvalitetnog voća, što detaljno opisuje knjiga "Temperate Fruit Crop Breeding: Germplasm to Genomics" (u prijevodu Oplemenjivanje voćaka u umjerenom području: Od germplazme do genomike, op.ur.).

U svijetu agronomije rijetko se pojavljuju publikacije koja uspijevaju povezati stoljetnu tradiciju s modernom genetikom tako učinkovito kao što je to učinilo ovo opsežno naučno djelo, koje je uredio ugledni profesor James F. Hancock. Ono služi kao sveobuhvatan vodič kroz evoluciju, pripitomljavanje i biotehnološko unaprjeđenje voćnih kultura umjerenog pojasa, pružajući uvid u to kako se omiljene vrste – od jabuka i krušaka do egzotičnog kivija – razvijaju u laboratorijima i pokusnim poljima širom svijeta.

Od prapovijesnih šuma do suvremenih laboratorija

Knjiga je rezultat saradnje vodećih svjetskih stručnjaka. Uz Hancocka, ključnu ulogu u oblikovanju djela imali su Gustavo A. Lobos, Chad Finn, koji je vodio poglavlja o jagodičastom voću, te Amy Iezzoni, specijalistica za trešnje i višnje. Autori obrađuju širok spektar kultura, uključujući jabuke, marelice, grožđe, kivi, breskve, kruške, šljive i jagode, prateći njihovu genetiku od prahistorijskih šuma do savremenih laboratorija.

Ona nas vodi kroz historiju pripitomljavanja, pokazujući kako su se divlje jabuke iz planina centralne Azije ili vinova loza s obala Kaspijskog jezera transformirale u visokoproduktivne sorte današnjice. Glavni fokus je na integraciji konvencionalnog oplemenjivanja i moderne genomike. Detaljno su opisani postupci poput emaskulacije (uklanjanje muških dijelova cvijeta kako bi se spriječila samooplodnja) i precizne stratifikacije sjemena (stavljanja na niske temperature), nužne za klijanje.

Istražuje i primjenu biotehnologije, uključujući molekularne markere i mape veza za precizno lociranje gena odgovornog za otpornost na bolesti, veličinu ploda ili vrijeme cvatnje. Poseban naglasak stavljen je na kvalitetu ploda, uključujući teksturu, okus i nutritivnu vrijednost te na prilagodbu klimatskim promjenama kroz otpornije sorte i podloge.

Biznis i intelektualno vlasništvo

Autori također obrađuju prijelaz s javnog na privatni sektor, gdje prava intelektualnog vlasništva, patenti i žigovi igraju ključnu ulogu. Objašnjeni su procesi licenciranja novih sorti, poput jabuke "Honeycrisp" ili kivija "Hort16A"', čime se osigurava povrat ulaganja u dugoročne istraživačke programe.

Knjiga nije samo pregled naučnih činjenica, nego predstavlja putokaz za budućnost u kojoj će nauka osigurati da voće koje jedemo bude ukusnije, zdravije i dostupnije nego ikada prije.

^{*Naslovna fotografija: Shutterstock/Ezume Images/Jack Lewis}