Maslinari iz Hrvatske, Slovenije, BiH i Crne Gore zajedno proizvedu jedva 0,5 posto svjetske proizvodnje. Ulje je kvalitetno, ali ne stiže na globalna tržišta. Kako stvoriti zajednički brend koji će i prekooceanski turisti turisti prepoznavati kao vrhunac gastronomskog luksuza?
Kada se zbroje maslinici Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, njihova ukupna proizvodnja iznosi jedva pola postotka svjetske proizvodnje maslinovog ulja.
Globalno gledano, to je tek statistička greška na karti kojom vladaju masovni divovi poput Španije, Tunisa, Turske, Italije, SAD-a, Portugala i drugih velikana. Brojke jasno oslikavaju tu skromnu tržišnu poziciju jer Hrvatska u prosječnim godinama proizvede oko 3,5 do 4 hiljade tona ulja, Slovenija se kreće oko 500 tona, Crna Gora bilježi tek nekoliko stotina tona, dok je Bosna i Hercegovina, uprkos snažnom hercegovačkom usponu, na nivou od oko 200 do 300 tona godišnje.
Ali, zemlje istočnog Jadrana ne takmiče se količinom, već vrhunskim kvalitetom. To su na njujorškom takmičenju NYIOOC potvrdili i najnoviji rezultati. Hrvatska je po broju nagrada zauzela drugo mjesto na svijetu, dok su Bosna i Hercegovina sa 16 te Crna Gora s devet priznanja ostvarile najbolje rezultate u historiji.
"Naša ulja, od sjeverne Istre do južnog Ulcinja, redovito osvajaju naslove najboljih na svijetu. Spaja nas krš, obilje sunca, surove bure i tradicija duga hiljadama godina - od drevnih stabala u Baru, preko hercegovačkog čuda na kamenu, do svjetskih šampiona u Istri i Dalmaciji“, istaknuo je profesor Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda u Mostaru.
Istovremeno, klimatske promjene donose sušu, tropske vrućine i nove nametnike koji ne poznaju državne granice. Upravo zato je na prvom međunarodnom panelu zemalja istočnog Jadrana, održanom u sklopu Herz Olive Festa u Mostaru, razgovarano o zajedničkim rješenjima i pretvaranju izazova u poslovnu prednost.
Voditelj panela Nedjeljko Jusup otvorio je pitanja povećanja proizvodnje, kvalitete i potrošnje, zaštite maslina agrodronovima i pametnom tehnologijom, razvoja maslinarskog agroturizma te stvaranja Transjadranske rute i zajedničkog brenda jadranskog maslinovog ulja.
Uz Ivankovića, na panelu su učestvovali mr. sc. Nebojša Jerković iz Hrvatske, Rok Babič i Karlo Kopjar iz Slovenije te dr. Ivan Ilić i Ćazim Alković iz Crne Gore.
Predložen je naziv budućeg brenda - "Dragulji Jadrana“ (Jewels of the Adriatic), uz jasnu oznaku zemlje porijekla na svakom proizvodu. Cilj nije brisanje nacionalnog identiteta, već stvaranje snažnog i prepoznatljivog okvira koji malim zemljama otvara vrata velikih svjetskih tržišta.
"Snažan i prepoznatljiv identitet danas je, u poplavi oglasa i informacija, gotovo nužan. Međutim, prije nego što odaberemo ime, moramo se zapitati kome se želimo obratiti, šta ti ljudi cijene i zašto bi ih upravo ulja istočnog Jadrana trebala zanimati. Gostu ne prodajemo samo bocu ulja, nego krajolik, ljude, sorte, tradiciju, znanje i iskustvo pojedinog mjesta. Zato moramo razvijati gostoljubivost i naučiti predstavljati ulje na način koji će gost doživotno zapamtiti“, rekao je Rok Babič.
Prvi HerzOliveFest u Mostaru slavi uspon hercegovačkog maslinarstva
Po njegovu mišljenju, ključna je prisutnost na društvenim mrežama, uz angažman profesionalaca - od fotografa i snimatelja do stručnjaka za planiranje sadržaja. Još je važnija dobra priča i sposobnost da se ona ispriča jednostavno, iskreno i upečatljivo.
"Krovni brend treba povezivati, ali svakom ulju i dalje ostaviti njegovo ime, sortu, mjesto i priču. Naziv može biti izvrstan početak, ali pravu vrijednost dat će mu tek vrhunski kvalitet, zajednička pravila i autentične priče ljudi koji ta ulja stvaraju“, zaključio je Babič.
Ideja kišobran-brenda ima uporište u tržišnoj stvarnosti jer pojedinačne zemlje istočnog Jadrana nemaju količine ni marketinške budžete kojima bi se lako nametnule na velikim svjetskim tržištima.
"Zajedno, međutim, možemo ponuditi ono što veliki proizvođači teško mogu kopirati: iznimnu raznolikost autohtonih sorti, hiljadugodišnju tradiciju, specifičan krški krajolik, ručnu berbu, mala porodična gazdinstva i ulja snažno povezana s mjestom nastanka “, istaknuo je Nebojša Jerković.
Jerković upozorava da takav brend može uspjeti jedino uz iznimno strog i neovisan standard. U program bi se mogla uključiti samo provjerena ekstra djevičanska maslinova ulja koja zadovoljavaju hemijske i senzorske kriterije, imaju potpunu sljedivost od maslinika do boce, pravilno su skladištena i jasno označenu godinu berbe. Prednost bi trebala imati ulja autohtonih sorti, ekološka proizvodnja i rana berba.
"Kontrolu ne bi smjeli provoditi sami proizvođači nad sobom. Potrebno je osnovati međunarodno tijelo ili konzorcij koji bi uključivao proizvođačke organizacije, stručne institucije, certificirane laboratorije, senzorske panele i turistički sektor. Ono bi određivalo pravila, provodilo nadzor, dodjeljivalo pravo upotrebe znaka i isključivalo svakoga ko narušava ugled brenda. Samo jedna loša ili lažno označena boca mogla bi ugroziti povjerenje u cijeli projekt“, upozorava Jerković.
Osim stroge kontrole, svaka bi boca trebala imati jedinstveni broj i QR kod s podacima o proizvođaču, masliniku, sorti, godini berbe, načinu proizvodnje i rezultatima kontrole. Kupac tako dobiva vjerodostojno porijeklo i priču o proizvodu, uz ambalažu koja odgovara premium pozicioniranju.
Za prekookeanska tržišta, prema njegovu mišljenju, trebalo bi razviti zajedničke kolekcije manjih pakiranja - na primjer, luksuznu kutiju s nekoliko ulja različitih autohtonih sorti i zemalja istočnog Jadrana. Umjesto da se mali proizvođači međusobno takmiče za prostor na polici, zajedno bi prezentirali jedinstveno "degustacijsko putovanje Jadranom". Takav proizvod idealan je za specijalizirane trgovine, ekskluzivne robne kuće, restorane, vinske klubove, korporativne darove i ciljanu internetsku prodaju.
Slično razmišlja i profesor Marko Ivanković, koji "kišobran-brend" vidi kao okvir za zajednički međunarodni nastup, uz očuvanje identiteta pojedinih zemalja i regija. Ćazim Alković, istaklnuo je da prednost treba graditi na kvaliteti, autentičnosti i mediteranskoj tradiciji.
"Naša maslinova ulja imaju ono što današnje tržište sve više traži, a to su vrhunska kvaliteta, autentičnost, bogata historija, očuvanu prirodu i autentični mediteranski način života. Krovni brend trebao bi biti zajednički pečat kvalitete, uz promociju na međunarodnim sajmovima, turističkim kampanjama i stručnim manifestacijama“, smatra Alković.
Ideju podržava i slovenski naučnik Karlo Kopjar, ali upozorava da se ona mora temeljiti na jasnim kriterijima kvalitete, sljedivosti i porijekla, a ne samo na logotipu. Za uspjeh projekta predlaže neutralnog koordinatora koji bi povezao proizvođače, struku, turizam, gastronomiju i protivne organizacije iz više država.
Nakon panel-rasprave na Herz Olive Festu u Mostaru definirana su četiri temeljna stupa budućeg razvoja istočnog Jadrana.
Prvi je usmjeren na premium kvalitetu, revitalizaciju zapuštenih maslinika i uvođenje pametnih tehnologija poput preciznog navodnjavanja i senzora. Drugi predviđa krovni brend "Dragulji Jadrana“ i prekograničnu uniju koja bi jamčila stroge standarde kvalitete. Treći je pokretanje Transjadranske maslinarske rute koja bi povezala maslinarske krajeve regije i ponudila ih kao jedinstvenu turističku priču.
Četvrti stub odnosi se na edukaciju potrošača o kvaliteti maslinovog ulja, uključujući prepoznavanje "užegnutih" ulja te razumijevanje gorčine i pikantnosti. Cilj svih mjera je povezati zemlje istočnog Jadrana i njihove prednosti pretvoriti u zajednički izvozni i turistički adut.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
