Čolić spremio 600 dnevnica beračima, Vukelić ih uvozi iz Turske

Problem nedostatka radne snage na poslovima berbe nije obišao ni vodeće voćare u Bosni i Hercegovini, potvrđuju za Agroklub Raif Čolić, vlasnik najveće plantaže šljive u BiH i Nikola Vukelić, koji ima najveće zasade voća na području RS.

Kakve će to ostaviti posljedice po domaću proizvodnju hrane, koja istini za volju nije na zavidnom nivou, još uvijek je u domenu nagađanja, jer se ozbiljnije time niko ne bavi. Primjerice u Velikoj Britaniji je nedostatak sezonskih radnika u doveo do gubitka hrane u vrijednosti od 60 miliona funti (cca 68 miliona eura), pokazalo je istraživanje Nacionalne unije farmera Engleske i Velsa. No, daleko smo mi od ozbiljnih istraživanja.

Broj berača ovisi od roda

Na Čolićevoj plantaži šljiva u Mionici nadomak Gradačca je između 12 i 13 hiljada stabala. Kako je većinom riječ o konzumnoj, mehanizacija ovdje ne ulazi kada plodovi dozriju, a broj berača zavisi od roda. Iako je ove godine šljiva dobro rodila kako u našoj tako i susjednim zemljama, to nije slučaj u ovom voćnjaku.

"Ja prosječno dostižem oko 300 tona, međutim ove godine je rod podbacio ispod 200 tona. Konzumna je 90 posto, a 10-tak posto propadne, eventualno nešto za industriju", kaže Čolić.

Rod je podbacio zbog mraza, uhvatio je čačansku ranu dok je beharala, i president "koja behara prva, a rađa zadnja". Na ove dvije sorte manjak je oko 80 tona. Nekolicina je i mladih stabala, kad stigne njihov rod, ovaj šljivik će davati oko 400 tona.

Jeftina šljiva

Prosječno ovdje jedan berač nabere 300 kg, priča nam ovoj voćar, kazavši kako će za 20 dana berbe isplatiti 600 dnevnica, za oko 30 radnika.

"Dnevnice su 60 KM, plus kafa i slatko i osvježenje, mora se radniku ugoditi da bi došli i sutra. Meni jutros nema petero, a već smo pred kraj berbe. Bit će problem za radnu snagu svake godine sve teže. Nas spašava što rano počnemo brati, pa dok drugi ne krenu uspijem angažirati radnike", pojašnjava.

Kada je riječ o cijenama, ova godina je, ocjenjuje, "užasna u odnosu na prošlu" kada su šljivu prodavali između 1,00 i 1,10 KM. Trenutno ona košta između 70 i 80 feninga, dok je razlika u proizvodnji drastično veća.

"Poskupilo je gnojivo, preparati, gorivo, radnici. KAN smo prošle godine plaćali 50 – 55 KM, a ove je 180 – 190 KM. Mi smo prodali šljivu jer isti ljudi godinama uzimaju, ali je cijena niska, i kupci nemaju neku korist i oni prolaze loše", zaključuje Čolić.

Stigli berači iz Turske

S istim problemima susreće se i najveći voćar u Republici Srpskoj. Vukelićeva plantaža se prostire na 250 ha, donedavno je bila na 340 ha. Dominiraju jabuka i kruška, a ovaj voćar kaže kako radnika više nema, te da su ostali samo penzioneri. Oni radon sposobni su, dodaje, u Austriji i Njemačkoj.

"Mi sada uvozimo radnu snagu iz Turske, prva grupa je došla od 29 ljudi, a naknadno dolazi još 150 i prošle godine smo uvozili.Samo prijava policiji da je čovjek tu košta 100 KM, plus dnevnice i ostalo, a onda hoće jabuku od 50 feninga", ističe.

I ovdje se kompletna berba obavlja ručno jer je riječ o konzumnom voću koje ne smije imati tragove, ugnječenja i slično.

"Voće ne smije imati otiske, ni ništa, to je odmah industrija. I kad malo jače berač stisne prstima to ide u treću klasu", kaže Vukelić, dodavši da od 10 do 15 posto proizvodnje otpada na industriju.