Nedeljko Jaćimović: Ljubav prema vinima prenio sam na sinove, a najsrećnije doba godine, nama je berba grožđa

Krivudav put kroz seosku šumu u Srednjoj Omarskoj kod Prijedora, vodi do mog odredišta. Već na prvi pogled, "bez daha" ostavljaju boje drveća zlatne jeseni. I onda tu negdje iza ugla, simbolično vinsko bure na ulazu na imanje, potvrđuje da sam stigla do najpoznatijih potkozarskih vinara, porodice Jaćimović. 

A onda ispred mene "pukne" pogled na veliki vinograd. Na momenat priroda liči na filmske prizore iz francuske Provanse i talijanske Toskane. Međutim, dok hodam među rodnim čokotima niz padinu, uz čašu vina domaćinske dobrodošlice, pogled mi odluta na planinu Kozaru, pa se prisjetim gdje sam. 

U podnožju ove planine, vijekovima, većinom se uzgajala šljiva, kruška i jabuka, a samim tim i "pekla" nadaleko čuvena potkozarska šljivovica, viljamovka, jabukovača, a  tu i tamo i dunjevača. 

Jaćimovići prve čokote zasadili prije 11 godina

Međutim, ova plodna potkozarska zemlja, sve je češće raj za ljubitelje vina, jer je pogodna i za uzgoj vinove loze. Za to je dokaz i porodica Jaćimović. Ovi zaljubljenici u vino, prije 11 godina zasadili su prve čokote na padini, uz porodičnu kuću. Položaj je odgovarao vinovoj lozi, pa su otac Nedeljko, uz sinove Mirka i Gorana, širili vinograd. Danas on zauzima zemljišnu površinu od jednog hektara.  

"Ljubav prema vinima prenio sam na sinove, a najsrećnije doba godine, nama je berba grožđa. Okupe se, većinom porodica i prijatelji i staro i mlado, beremo, družimo se, dobro se pojede i zalije našim kvalitetnim, domaćim vinom koje svi volimo", priča Nedeljko Jaćimović, koji je među najstarijim beračima.

Tokom berbe, duž vinograda, spoje se mladost i iskustvo.  Uredno održavane čokote, okopane, pokošene i orezane, krase grozdovi crnog i bijelog grožđa, sitnog, krupnog, domaćih i inostranih sorti. 

Kapital iz inostranstva uložili u rodno mjesto i vinograd

Braću Gorana i Mirka Jaćimovića, posao je odveo put Austrije. Jedan tamo radi "za stalno", a  drugi povremeno. Međutim, kuća i srce su, kako kažu, zauvijek pod Kozarom. Zbog toga su zarađeni kapital uložili  u svoje rodno selo i voljeni vinograd. A zna se, gdje ima ljubavi, slabo šta ne uspije. 

Uporedo s prvom berbom, braća su, uz pomoć porodice i prijatelja, napravila i vinski podrum, koji je ukopan u zemlju, zauzima centralno mjesto u vinogradu. E tu se, prema austrijskoj recepturi, prave domaća vina. Jaćimovići kažu, vina su visokog kvaliteta, ali nisu za prodaju.

Vina prave prema austrijskoj tehnologiji 

"Ovo je mjesto za našu dušu, a vina pravimo isključivo sebi i svojoj porodici. Tu se ja lično i radeći odmaram. Tu se okrijepim i napunim dobrom energijom. Naša vina pravimo prema austrijskoj tehnologiji. Tamo gdje ja živim i radim u Austriji, vinogradi su rodni, pa sam iskustvo prenio i kod nas. U jednoj  litri našeg  vina, ima jedan čitav čokot grožđa", priča Goran Jaćimović. 

Iako je ova godina obilovala kišom, na sreću, kažu Jaćimovići, rod nije podbacio. "Imaćemo rod od oko četiri tone grožđa, dvije tone bijelog i dvije tone crnog", kaže Goran. 

Uspjet će napraviti 3.000 litara vina

Raduju se, jer biće vina. Goranov brat Mirko kaže da će ove godine uspjeti da naprave oko 3.000 litara bijelog i crnog domaćeg vina. 

"To je dug proces i prava nauka, ali mi volimo time da se bavimo", kaže Mirko. 

U ovom potkozarskom domaćinstvu, ne pije se rakija, već vino. Svi prijedorski vinoljupci znaju gdje da svrate, zbog ljepote vinograda i kvalitetnog domaćeg vina. Dok se opraštamo, ostaje jedan neizbrisiv utisak, Mirko i Goran, sasvim sigurno znaju gdje će provoditi penzionerske dane, baš kao njihov otac. A gdje drugo, nego u svom vinogradu.