Jedina žena vinar u BiH: Uspjeli smo zadržati poziciju na tržištu, ali je prodaja opala

Vinogradarstvo je za Hercegovinu izuzetno značajna poljoprivredna djelatnost. Od nje se, kao osnove, razvila i prerađivačka industrija, vinarstvo i ugostiteljstvo. Ipak, obilježje vinogradarsko - vinarske proizvodnje u našoj zemlji je njena regionalnost, a potencijalnih i neiskorištenih oranica za uzgoj vinove loze ima i u Bosni. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, od relativno velikih obradivih površina (oko 521.700 ha), veoma je skroman fond onih pod vinogradima, koje su se od 90-ih godina pa do danas smanjile na svega 3.500 hektara. 

Za male hercegovačke vinogradare, zasad vinove loze nije samo dio njihovog imanja nego je utkan i u način i kulturu življenja. Gotovo svaki proizvođač ima svoj vlastiti podrum u kojem proizvodi vino za sopstvene potrebe dok višak prodaje. Može se reći da je ugled hercegovačkih vina proistekao iz malih podruma, gdje se čuvalo i njegovalo u hrastovim bačvama.  

Jedan takav proizvođač je i porodica Anđelić iz Trebinja, sa dugom tradicijom u uzgoju vinove loze, kao i u proizvodnji vina i rakije. Trenutno u vinariji radi peta generacija dok se već sljedeći, odnosno, šesti naraštaj uključuje u svakodnevne aktivnosti, berbu i proizvodnju.

Problem kapaciteta u vinarijama

Na čelu vinarije je prva žena somelijer i jedina žena vinar u Bosni i Hercegovini, Mika Zubčević Anđelić koja za Agroklub otkriva kakva je situacija s proizvodnjom, uzgojem, plasmanom i mogućnostima u uslovima postojeće pandemije. 

"Što se tiče same berbe i proizvodnje vina u 2020., pandemija nam je prouzrokovala problem kapaciteta u vinarijama. Taj isti, samo znatno veći očekujemo da će proizvođači imati i ove godine", smatra jedina vinarka u BiH. 

Kako kaže, grožđe je bilo odličnog kvaliteta i vjeruje da će vina iz 2020. biti vrhunska. "Problem, pored plasmana, predstavlja nam i naplata već isporučenih vina pa ovim putem apelujem distributerima i uslužno - ugostiteljskim objektima da imaju saosjećanja sa svojim vinarima", smatra naša sagovornica.

Odnos cijene i kvalieta - imperativ

Izvoz vina je znatno smanjen, a neke zemlje su još pod ograničavajućim zaštitnim mjerama. Njihova vinarija uspjela je da zadrži većinu kupaca, ali je prodaja drastično opala. "U vrijeme pandemije, vino smo izvozili u Njemačku, Srbiju i Crnu Goru".

Anđelić ističe da je odnos cijene i kvaliteta na tržištu dobar, ali da im problem predstavljaju troškovi proizvodnje.

"U Bosni i Hercegovini kvalitet nije upitan. Veliki su nam troškovi proizvodnje. Od same cijene grožđa, uvezenih butelja, čepova. Sve kvalitetnije etikete su iz uvoza, štampaju se u Hrvatskoj i Srbiji", objašnjava za naš portal, napominjući da sve to poskupljuje finalni proizvod i ugrožava im opstanak na tržištu jeftinih uvoznih vina. 

Prema njenim riječima, imaju kupaca svih profila - od somelijera pa do distributera svih alkoholnih pića. "Imamo i one pasionirane ljubitelje vina, koji ih konzumiraju u društvu svojih prijatelja", otkriva naša sagovrnica, naglašavajući da su oni sve više dobro potkovani znanjem i informacijama sa vinskog tržišta. 

Dvije grupe posjetitelja

Anđelići se bave i vinskim turizmom te organiziraju niz aktivnosti. "Nudimo palete naših vina, uz hercegovačku mezu, suvo meso, sir iz ulja, iz mijeha, masline i peciva. To je odlična prilika da se uz simboličnu novčanu naknadu provede kvalitetno utrošeno vrijeme i u ugodnoj atmosferi isproba većina vina i upozna sa tradicijom i proizvodnim procesom".

Kaže da imaju dvije vrste posjetitelja. To su turisti koji su preko agencije uzeli aranžman, u okviru kojih je i obilazak vinarije te upoznavanje s tehnologijom izrade dok su oni drugi male grupe, bilo porodice ili manji broj prijatelja ili kolega.

O urodu iz ove godine ne voli puno unaprijed da komentariše jer je to ipak rezultat prirode i vremenskih prilika. "Bitno je da mi vinari spremno dočekamo berbu 2021, ispražnjenih tankova i bačvi i da za to vrijeme njegujemo naše vinograde", naglašava ona.

"Ovisno o godini, proizvedemo oko 100 do 150 hiljada litara vina. Kapacitet vinarije je veći od toga jer nam crvena vina u podrumu odležavaju najmanje tri godine", kaže naša sagovornica.

Domaći kvaliet nije upitan

Pošto dvije sorte ovdje u Trebinju smatraju domaćim i autohtonim, one čine 70 procenata njihove proizvodnje. "U pitanju je bijela sorta Žilavka i crvena koja se uzgaja ovdje BiH, Crnoj Gori i Makedoniji - a to je Vranac".

Od internacionalnih sorti, uzgajaju Chardonnay, Merlot i Cabernet Sauvignon. Posadili su nove nasade Tamjanike. Imaju oko 40 hektara pod vinogradima, što zadovoljava njihove sadašnje potrebe za proizvodnjom.

U svojoj vinariji koriste Inox tankove, barrique te drvene bačve od slavonskog hrasta koje kupuju u Hrvatskoj.

Sirovine za sva vina potiču iz Trebinjskog vinogorja, izuzev dijela žilavke koji dolazi od njihovih kooperanata iz okoline Čitluka i Domanovića. U toku je i obnavljanje porodičnih vinograda, koji je u prošlosti brojao i do 14.000 čokota žilavke i 12.000 čokota vranca.

Podrum za odležavanje, površine 200 metara kvadratnih je u potpunosti ukopan u stijenu tako da pruža prirodne uslove za dozrijevanje vina na konstantnoj temperaturi.

U ponudi su organizovane i individualne degustacije vina i prezentacija tehnologije izrade. Anđelić za kraj pojašnjava kako je vinski podrum smješten na izlazu iz Trebinja u pravcu Nikšića, na obali rijeke Trebišnjice, s pogledom na ostatke srednjovjekovnog grada Mičevca, hercegovačku Gračanicu, planinu Leotar kao i na samu rijeku te njeno okruženje.