Šišmiši su noćni heroji, ali i prirodni insekticidi

Šišmiši kontroliraju populaciju insekata od kojih su mnogi štetočine u poljoprivredi i šumarstvu, stoga ih smatramo prirodnim insekticidima. Na primjer, samo jedan u noći pojede preko hiljadu komaraca. Neke vrste šišmiša hrane se nektarom i plodovima pa imaju važnu ulogu u oprašivanju i rasprostranjivanju sjemneki.

Tamo gdje je klima umjerenija šišmiši se hrane muhama, komarcima, moljcima - dakle, oni su predatori insektima i neizstavni kontrolori populacije istih. Bespotrebno su stigmatizirani, a održavaju ekosistem stabilnim.

Jedini sisavci koji lete

Žive u podzemnim (špiljama, tunelima...) i nadzemnim skloništima (šumama, pukotinama u stablu, starim dupljama, najčešće od djetlića) i napuštenim starim objektima. Zimu provode hibernirajući i to ovisi o vremenskim uvjetima. Bude se otprilike kada stižu i prvi insekti, u rano proljeće. 

Mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros) najmanja je evropska vrsta potkovnjaka. Hrani se dvokrilcima, opnokrilcima, moljcima. Love isključivo u letu i dobar je letač. Sam naziv govori da ima potkovati oblik nosa. Krila mu se sastoje od razapete letne opne između četiri izdužena prsta, dok je palac slobodan kao i noge. Ženka svojim krilima obavije mladunče, ono siše i brine se do njegove samostalnosti. Najčešće okoti samo jednog mladunca godišnje. Redovno održavaju svoje svilenkasto krzno koje varira u boji, od smećkaste do sivkaste. Većinu vremena provedu viseći naglavačke. Životni vijek šišmiša je do 20 godina.

Za orijentaciju u prostoru, služe se eholokacijom. Ispuštaju ultrakratke zvučne signale koji se odbijaju od prepreke, a ušima primaju povratne zvučne signale. Tako dobivaju zvučnu sliku jer mu je sluh glavni osjetilni organ.

Više od 1.400 vrsta

U svijetu je zabilježeno preko 1.400 vrsta i jedna je od najugroženijih grupa sisavaca. EU broji 52 vrste i strogu su zaštićene Direktivom o staništima. 

Njegov opstanak ovisi o čovjeku. Najčešći razlozi njegove ugroženosti jesu gubitak staništa. Ugrožavamo ih neplanskim infrastrukturnim zahvatima, prokomjernom sječom šuma, svjetlosnim zagađenjem, nepristupačnosti lokvama i zdravoj vodi, prekomjernoj upotrebi pesticida u poljoprivredi i dr.

Ukoliko im je stanište ugroženo postoji nužno, alternativno rješenje kada se izgrađuju kućice za šišmiše i postave na mirno mjesto, bez bojazni od uznemiravanja. Jer, vjerovali ili ne, oni su zaista plahe životinje.