Životinje u vrijeme elementarnih nepogoda prolaze kroz isti stres kao i ljudi

Stres kroz koji ljudi prolaze za vrijeme elementarnih nepogoda, doživljavaju i životinje koje tom prilikom takođe napuštaju svoje domove. One su, objašnjava u razgovoru za naš portal dr Dejan Bugarski iz Naučnog instituta za veterinarstvo, osjetljive na svaku vrstu stresa i promjenu. Pa čak i događaji koji su nama uobičajeni, ukoliko izlaze iz okvira svakodnevnih dešavanja za neke životinje, dovode ih do osjećaja uznemirenosti.

"Na stres odgovaraju na različite načine i ukoliko je dugotrajan, obično dolazi do pada imuniteta i otpornosti čime se otvara mogućnost za razvoj određenih infekcija što dalje, ukoliko se iskomplikuje, znatno može ugroziti zdravstveno stanje", kaže Bugarski i dodaje da životinje ne pokazuju da su uznemirene na neki poseban način, nema specifičnih simptoma, prosto čim joj se desilo nešto nepredviđeno, to dmah dovodi do stresa.

Pripremiti sklonište i obezbjediti hranu

Poplave na primjer ne mogu se ni predvidjeti ni spriječiti tek tako, ali zato se stoka može pripremiti i na vrijeme evakuisati, te na taj način ublažiti i smanjiti potencijalne posljedice.

"Odmah moramo isplanirati gdje ćemo ih smjestiti. Sam domaćin, u uslovima bujica koje nose sve pred sobom, vrlo često nije u mogućnosti da ih smjesti na odgovarajući način i tu je potrebna organizacija i podrška šire zajednice, najčešće i najbolje lokalne samouprave. Sada imamo dosta farmi koje su napuštene i takva mjesta su pogodna za smještaj životinja", navodi Bugarski.

Pod vodom 5 dunuma poljoprivrednog zemljišta

U takvim skloništima bitno je obezbjediti i adekvatnu količinu stočne hrane. Kupovna se može nabaviti, čak i ako propadne, s obzirom na to da je ima na tržištu, ali problem nastaje sa kabastom.

"U elementarnim nepogodama problem predstavljaju one životinje za čiju ishranu trebaju kabasta hranjiva, odnosno sijeno i različite vrste konzervirane, kao što su silaža ili sjenaža. Nakon izlaganja stresu, te namirnice su onesposobljene, a stanje kod nas je vrlo teško jer se ne može lako nabaviti. Kukuruznu silažu, na primjer, potpuno nemoguće."

Prirodni nagon natjeraće ih da same potraže spas

Vrlo je važno da goveda budu označena da bi, stočar, i u slučaju da se pomiješaju sa onima sa drugih farmi, lako mogao da ih pronađe, što u ovoj situaciji vlasniku može značajno olakšati i ubrzati dolazak do ostatka gazdinstva.

Ukoliko, 'pak ne postoji mogućnost spašavanja svih životinja, trebalo bi ih obavezno pustiti i nikako ne ostavljati u zatvorenom prostoru.

"Njih će prirodni nagon natjerati da same potraže spas", objašnjava Bugarski.

Da se ne bi dodatno ugrozilo zdravlje, neophodno je što prije pristupiti i uklanjanju leševa udavljenih svinja, ovaca, koza i drugo. I to nikako u samostalnoj izvedbi, već, napominje sagovornik Agrokluba, u saradnji sa stručnim timom, lokalnom samoupravom jer je od suštinskog značaja bezbjedno ih skloniti kako ne bi dalje predstavljali rizik od zagađenja okoliša i životne sredine.

Dezinfikovati poplavljen prostor

Opasnost predstavlja i miješanje grla iz jedne sredine sa onima iz drugog uzgoja jer na taj način postoji mogućnost širenja određenih zaraznih bolesti.

"Na sreću, kod nas ne postoji neki veći broj zaraznih bolesti. Nemamo one koje bi predstavljale rizik po širu populaciju, tako da to što bi se neki manje značajni patogeni prenosili sa jedne na drugu, mislim da je to prihvatljivo u slučajevima elementarnih nepogoda."

Nakon saniranja šteta, kada sve prođe, bitan je i postupak vraćanja, dodaje.

"Neophodno je taj prostor, u kom je bila poplava, dobro očistiti i dezinfikovati, obezbjediti hranu i tek onda vratiti stoku", navodi ovaj stručnjak.

Povesti računa gdje se šta gradi

Na kraju, ukazuje, treba dobro razmisliti o ulaženju u stočarstvo na područjima koja su u blizini bujičnih voda jer nekoliko grla se lako može evakuisati, ali teško je spasiti stotine njih.

"Svjedoci smo toga da se na našim prostorima malo vodi računa gdje se šta gradi i zida. Ipak, ako postoji neko iskustvo da je to područje plavno, da je u blizini nekog vodenog toka koji je bujičan, to onda nije mjesto za čuvanje stoke. Tu se opet vraćam na širu zajednicu, na opštinu, ali i šire od nje", zaključuje.