Vodeni bivoli - daju kvalitetno mlijeko, sudžuk i laki su za uzgoj

Vodeni bivol danas je jedna od rijetkih vrsta životinja na našim prostorima, iako je vrlo jednostavan za uzgoj. Pored toga, meso je veoma kvalitetno, a mlijeko znatno masnije. Za očuvanje te vrste bori se Živica Matić koji trenutno, uključujući i teliće, ima oko 130 grla, a prije 14 godina odlučio se za njihov uzgoj.

"U odnosu na ostale preživare, vrlo su otporni. Preživari se uglavnom naduvaju ako hrana nije dobra dok kod njih to nije slučaj. Takođe vrlo su oprezni sa onim što jedu. Jedino nisu otporni na parazite, ali ja sa tim nisam imao problem", navodi Matić.

On ih čuva u velikom krdu u štali, nalaze se na velikom prostoru, a staja je sve vrijeme otvorena, tako da iz nje mogu izaći u svakom momentu. I izlaze direktno na pašnjak.

"Imamo 24 hektara državne zemlje koju smo uzeli po pravu prečeg zakupa i posijali smo travu i djetelinu. Vole da pasu, stalno im i dodajemo novu slamu, a jednom godišnje očistimo torinu."

Park od džungle

Osim pašnjaka, u blizinu su im i šumarci, kao i dva mala jezera gdje se često kupaju. Nakon što se umažu od blata u kojem vole da se igraju, a to ih, ističe ovaj stočar, štiti od buva i hladi u toku ljeta. Šetaju kroz šumu dva do dva i po kilometra i sami se vrate.

"Ograničeni su strujom, postavili smo stubove sa izolatorima i stavili struju u žicu sa malim naponom. Jedu i otpad od kukuruza, odnosno kukuruzovinu, u toku zime im obezbjedimo malo sijena i djeteline. Mali su potrošači. Jedan bivol pojede koliko dvije ovce. U ovom periodu njih 130 pojede oko 35 bala", navodi sagovornik Agrokluba i dodaje da su veoma dobri za zaštitu i očuvanje životne sredine.

"Ovdje kod nas to nije bila klasična šuma, sve je bilo gusto, džungla. Mi smo to malo razrijedili, ali oni su ušli i polako to krče. Napravili su park od te džungle. Ostala su velika stabla, ima raznih ptica, trava je kao ošišana. Idealni su za nacionalni park i rezervate, mislim da bi mnogo doprinjeli."

Otele se samostalno u šumi

Zahvalni su i kad je teljenje u pitanju. Dok krave zahtjevaju pomoć čovjeka jer je telad uglavnom prilično velika, bivoli sami sve obave.

"Njihova telad su mala, otele se u šumi i dovedu ga. Mi ga markiramo, stavimo minđuše na uši i to je to. Za sve ove godine, tek smo ovog mjeseca prvi put imali carski rez, ali zato što je tele uginulo i nije mogla sama", objašnjava naš sagovornik.

Meso je crveno i dosta slično junećem. Mada, ističe, sočnije i sa više ligamenata, mekše za pečenje.

"Ukus podsjeća na jagnjetinu, ali je pojačan i ukus i miris. Ko, na primjer, voli pileće bijelo meso, ovo mu se neće dopasti, ali gurmani će se sigurno oduševiti. Mi planiramo da započnemo preradu i da ga sušimo po starom receptu - suho soljenje i jedan do dva dima, tada rok trajanja ne postoji. A može da se napravi sve što se pravi od junetine. Sudžuk ćemo sigurno praviti", navodi Matić.

Od mlijeka i sir

Bivoli se u njihovom domaćinstvu uzgajaju po sistemu krava-tele, ali samo jednu kravu muzu kako bi imali mlijeka za porodične potrebe. Od istog prave i sir.

"Sada nam je ovo mlijeko koje kupujemo kao voda jer ono od bivola sadrži sigurno 10 procenata masti. Nema specifičan miris. Nama jedna krava snabdijeva tri porodice. Pravimo i sir u kriškama i tvrdi."

Inače, prodaju životinje starosti između jedne i dvije godine težine od 250 do 400 kg. Međutim, interesovanje je vrlo malo.

"Ja godišnje prodam 10 do 15 komada. Problem je i što ne možemo putem klanica da dolazimo do kupaca jer one prvo moraju da se registruju za klanje vodenih bivola, a mnoge to ne žele", ukazuje Matić.