Uzgoj ćuraka: U početku više pažnje za kasniji veći prinos

Iako može biti profitabilna, uzgoj ćuraka, je manje zastupljena grana peradarstva i najčešće je na nivou hobija ili rijetkih, malih farmi. Ćureće meso je izuzetno traženo, a proizvodnja ove vrste peradi se odvija na ekstenzivan, intenzivan ili poluintenzivan način. Ekstenzivni način je kod nas gotovo napušten, dok intenzivno gajenje podrazumijeva potpuno kontrolisane uslove smještaja, ishrane i preventivne zdravstvene zaštite.

Savjetodavac za stočarstvo Ivanka Nikolić ističe da su prvi dani života najkritičniji period kod uzgoja ćurki.

"Ćurići su osjetljiviji od podmlatka druge peradi i to do starosti od oko dva mjeseca. U prvim danima života su jako osjetljivi na temperaturna kolebanja, promaju, vlagu i prenaseljenost", ističe Nikolićeva.

Potrebna asistencija čovjeka

Najprije ih treba "učiti" da piju vodu i jedu, pa je iz tih razloga pomoć čovjeka u prvim danima neophodna i značajna.

"U prvoj sedmici života ćurića, temperatura treba da bude između 35 i 38 stepeni, dok se od druge sedmice postepeno smanjuje za oko tri stepena sedmično, do vrijednosti od 20 do 21 stepen".

Ćurići, kaže savjetodavac, znaju dobro da razlikuju boje, pa je poželjno u hranilice staviti izdrobljena zrna crvenog kukuruza, kako bi ih jarka boja privukla na uzimanje hrane. Preporučuje se da hranilice i pojilice budu, između ostalog i dobro osvijetljene.

Dovoljno prostora u smještaju

Kada je riječ o prostirci, najbolje je koristiti piljevinu mekog drveta, slamu ili neki drugi materijal koji dobro upija vlagu. Za smještaj ćuraka neophodno je osigurati dovoljno podnog prostora, kao i prostora na hranilicama i pojilicama.

"Na jednom metru kvadratnom, do četvrte sedmice života može se smjestiti 12 ćurića. U nastavku tova, u intenzivnom uzgoju može biti maksimalno 34 kilograma žive mase po kvadratu, a u ekstenzivnom i poluintenzivnom 25 kilograma", pojašnjava naša sagovornica.

Tov ćuraka isplativ, ali - problem nedostatak tržišta i uvoz mesa

U prenaseljenim objektima, dodaje ona, prirasti su slabiji, jer se javlja kanibalizam, pa su samim tim i gubici povećani.

Sa porastom unos proteina se smanjuje

Kada je riječ o ishrani ove peradarske vrste, bazirana je na peletiranoj hrani, s tim što veličina peleta i sadržaj hranljivih materija zavisi od uzrasta.

"Mladima je neophodno osigurati visoko kvalitetnu hranu, naročito u prvim danima života, ali i kasnije. U ishrani se koriste četiri do pet smiješa različitog sadržaja hranljivih materija", navodi Nikolić i dodaje da se u prve četiri sedmice koriste smiješe sa 28 posto proteina, sljedeće četiri sedmice koriste se sa 24 posto proteina, zatim se prelazi na one koje sadrže 20 posto i od 14 sedmice, pa do kraja tova sa 16 posto proteina.

Dužina tova kao i utrošak hrane su različiti, što zavisi od željene tjelesne mase na kraju tova i načina gajenja.

"Osnovni sastav hrane za ćurke je kukuruz (40-60%), sojina sačma (20-30%), suncokretova sačma, stočno brašno ili premiks i mineralno-vitaminski dodaci".

Tov od 12 do 22 sedmice

Prema riječima savjetodavca za stočarstvo, prosječna težina ženke na kraju tova je šest do osam kilograma, a za mužjake 12 do 18 kilograma.

"Trajanje tova kod lakih hibrida to jest ženki je od 12 do 14 sedmica, dok je tov mužjaka nešto duži, i iznosi od 18 do 22 sedmice. U praksi se najčešće ženke kolju ranije, imaju manju masu i mekše meso, dok se mužjaci kolju kasnije, imaju veću masu, samim tim i veći prinos", zaključuje Nikolić.