U obrtu "Miruh Sane" izrađuju proizvode od čiste vune ovce pramenke

Ovčja vuna predstavlja najstariji poznati prirodni materijal za izradu odjeće i ostalog kućnog tekstila. Prirodno svojstvo vune da zimi grije, a ljeti hladi, te da se vunena vlakna skupljaju i šire ovisno o okolini, da sprječava znojenje, čini je izuzetno zdravim materijalom.

Ipak, sve je manje onih koji se bave izradom proizvoda od čiste vune, i sve teže je doći do takvih. Upravo zato vam donosimo priču o Emini Horozović, koja je odlučila njegovati porodičnu tradiciju i otvoriti obrt pod nazivom. Domaća radinost  za ručnu izradu vunenih čarapa i drugih proizvoda od vune "Miruh Sane".

S obzirom na to da se njena porodica po majčinoj liniji bavi izradom rukotvorina, od djetinjstva je njegovala tradicionalne vrijednosti, te je planirala da studira etnologiju i etnomuzikologiju u Zagrebu, što je zbog ratnih dejstava ostala njena neostvarena želja.

"Moja porodica se još 1950-te počela baviti organiziranom proizvodnjom različitih rukotvorina s područja Sanskog Mosta, Prijedora i Bosanske Dubice, te plasmanom istih u Hrvatsku kroz turizam u bivšoj nam državi. Osim ručno rađenih vunenih čarapa i ćilima, tu su bile i drvene kašike, kuhače, sušene ovčje kože, itd. Posao je išao veoma dobro, sve do početka rata, koji je značio i kraj turizma“, priča Emina.

Porodična tradicija

Po ugledu na svoje pretke, i sama je 1989. započela vlastitu djelatnost, te uspješno poslovala nepune dvije godine. Proizvodni proces odvijao se u Sanskom Mostu, a svoje karakteristične stolnjake i ručno izrađene bluze prodavala je u Hrvatskoj, gdje ju je i zadesio rat. Sedam godina kasnije, nakon povratka u rodni grad, pokušavala je ponovno pokrenuti posao, što joj i uspijeva 2013. godine kada uz pomoć općine Sanski Most i LAG-a ponovno registruje obrt.

Nažalost, godinu kasnije desile su se katastrofalne poplave koje su pogodile i nju. Kako nije mogla dobiti nadoknadu štete zato što je obrt u tom periodu  bio u stanju mirovanja, a sama djelatnost nije mogla da pokrije troškove koji su se gomilali mjesecima, 2017. je bila prisiljena zatvoriti obrt.

Treća sreća

No, ubrzo joj se pruža nova prilika uz pomoć Udruženja "Green Council" i Sanele Klarić, koja joj je pružila veliku podršku tokom aplikacije za projekat "Osnaživanje žena u ruralnim sredinama". Ono što je predstavljalo najveći kvalitet ovog projekta je činjenica, da je za učesnice koje su imale želju da postanu korisnice drugog dijela projekta bilo neophodno da imaju svoj registrirani obrt odnosno djelatnost.

"Green council nam je omogućio stručnjakinje iz oblasti brendiranja, pravne regulative, ekonomije, nutricionizma, te grafičke dizajnerice i  fotografkinju za gotove proizvode,tako da  je ova podrška bila presudna da se po treći put odlučim na registraciju moje djelatnosti za izradu čarapa od vune", dodaje.

U velikom srahu i neizvjesnosti, zajedno sa još dvije pletilje se upušta u proizvodnju novih čarapa koje se skoro nikako ili tek neznatno nude na našem tržištu. Svjesna je kolike mogućnosti u prodaji predstavljaju društvene mreže, ali veliki problem joj predstavlja i slaba informatička pismenost, koju ne može savladati zbog svoje bolesti, s obzirom na to da je stopostotni invalid.

Vuna ovce pramenke

Predivo od kojeg rade čarape je dvostruko upredeno, jednake je debljine, kvalitetnije i dugotrajnije od standardnog. Izrađeno je od domaće vune ovce pramenke, koja nije tretirana dodatno hemikalijama. Kupuju ga u predionici u Prijedoru. 

"Zagađenje okoliša u ovoj proizvodnji skoro da ne postoji. U BiH umjesto korisne sirovine, vuna je trenutno ekološki problem, jer se u finalni proizvod prerađuje zanemariva količina. Kupovinom naših proizvoda, pomažete osobe za 100% invaliditetom i učestvujete u zaštiti životne sredine", poručuju iz brenda "Miruh Sane".

U potrazi za sigurnim kupcem

U asortimanu imaju razne modele i dezene čarapa, štucni, jeleka i jedan model pončo ogrtača izrađenih od čiste vune. Prodaju su do sada vršili isključivo putem Facebook stranice, ali navode da su u potrazi za kupcem koji bi godišnje mogao otkupiti veće količine čarapa i time omogućio rast proizvodnje.

"Našu održivost može pomoći samo pronalazak sigurnog tržišta u inostranstvu, gdje se i vuna i ručno rađeni proizvodi više cijene. Kupci obično traže proizvode po svojoj mjeri, a nekad nam pošalju i dizajn koji žele, pa mi tako izradimo. U međuvremenu nam se pridružila još jedna pletilja, tako da je naš godišnji kapacitet oko 800 komada čarapa“,  ističe.

Napravljen je i novi logo, pod kojim se predstavljaju na tržištu. Ovo udruženje im je pružilo i brojna poznanstva i razmjenu iskustava s ostalim polaznicama projekta.

Tako joj kolegica Nada redovno šalje ostatke lavande, a zahvaljujući Timki, najviše proizvoda je prodala u Kladnju. Njena kutija za isporuku se sastoji od podloška od češljane vune, preko koje pospe lavandu i čarape stavi preko njih. Tako isporuka stigne mirisna, a čarape zaštićene od moljaca.