Tihi kradljivci dobiti u mliječnom govedarstvu: Mikotoksini ruše proizvodnju, a teško ih je uočiti

Nevidljivi, teško uočljivi, a istovremeno značajno smanjuju profitabilnost proizvodnje mlijeka, mikotoksini su jedan od najvećih "tihih neprijatelja" u hranidbi goveda. Njihova prisutnost u stočnoj hrani može dovesti do pada proizvodnje, zdravstvenih problema i poremećaja u reprodukciji. Posebno zabrinjava činjenica da se ovi spojevi mogu nalaziti čak i u hrani koja na prvi pogled izgleda kvalitetno, piše Farmer.

Stručnjaci upozoravaju da su simptomi često nespecifični i lako se mogu zamijeniti s drugim problemima u stadu, dok je prevencija najvažnija za uspješnu borbu protiv ovog problema, posebno u fazama žetve i skladištenja. Brza reakcija i primjena dodataka koji vežu toksine mogu značajno smanjiti gubitke.

Odakle dolaze mikotoksini?

Mikotoksini su otrovni metaboliti plijesni, najčešće iz rodova Fusarium, Aspergillus i Penicillium. Nastaju već na polju, prije same žetve, ali i tokom skladištenja stočne hrane.

Njihov razvoj potiču vlaga, visoke temperature i prisutnost zraka. U praksi to znači da su rizične i silaže (posebno kukuruzne), ali i koncentrirana krmiva te nusproizvodi prehrambene industrije. Važno je naglasiti da čak i hrana dobrog mirisa i izgleda može sadržavati opasne nivoe toksina. Djelovanje mikotoksina najčešće je hronično i teško prepoznatljivo. Umjesto jasnih simptoma, proizvođači najčešće primjećuju postupno pogoršanje proizvodnih rezultata.

To uključuje smanjeni unos hrane, pad mliječnosti, lošije reproduktivne rezultate i veću osjetljivost krava na bolesti. Česti su i problemi s kvalitetom mlijeka te poremećaji probavnog sistema.

Porast mikotoksina pokazala i analiza gotovo 28.400 uzoraka iz 95 zemalja

Najučinkovitiji način borbe protiv mikotoksina jest sprječavanje njihovog nastanka. Ključnu ulogu ima cijeli lanac proizvodnje stočne hrane, od polja do hranidbe.

Pravovremena žetva i brzo, pravilno siliranje od presudne su važnosti. Dobro zbijena i hermetički zatvorena silaža ograničava pristup kisiku i time razvoj plijesni. Također, važno je pravilno uzimanje silaže, presporo korištenje može dovesti do zagrijavanja i sekundarnog razvoja gljivica.

Kod suhe hrane presudni su kontrola vlage i odgovarajući uvjeti skladištenja. Sve veću važnost imaju i redovite laboratorijske analize, koje često predstavljaju jedini način pravovremenog otkrivanja problema.

Skriveni trošak koji smanjuje dobit

U slučaju sumnje na kontaminaciju, nužna je brza reakcija. Prvi korak je uklanjanje najzagađenijih dijelova hrane, posebno onih vidljivo zahvaćenih plijesni. No, u praksi je često kontaminirana cijela serija, čak i bez vidljivih znakova.

Tada se koriste dodaci hrani koji vežu mikotoksine i smanjuju njihovu apsorpciju u probavnom sistemu. Paralelno je važno podržati organizam životinja, posebno funkciju jetre i imunološki sistem, pravilno izbalansiranom hranidbom.

Kontinuirano praćenje stada također je ključno, pad proizvodnje, problemi s plodnošću ili zdravljem mogu upućivati upravo na problem s kvalitetom hrane. Najveći problem mikotoksina nisu nagli gubici, već dugoročne, teško uočljive štete. Smanjena mliječnost, lošija iskoristivost hrane i problemi s reprodukcijom direktno utječu na ekonomiku proizvodnje.

U praksi to znači da je ulaganje u prevenciju, kvalitetnu pripremu silaže, pravilno skladištenje i laboratorijske analize, znatno isplativije od saniranja posljedica. U današnjim tržišnim uvjetima kontrola kvalitete stočne hrane, uključujući rizik od mikotoksina, postaje jedan od najvažnijih elemenata uspješnog i profitabilnog upravljanja mliječnim farmama.