Suzana sama vodi brigu o farmi svinja, a nerijetko sjede i za traktor

Iako je prava rijetkost da se žene bave svinjogojstvom, ipak ima i onih koje se odvaže i krenu tim putem. Suzana Simić iz Trstenaca kod Dervente na svom imanju trenutno ima 15 krmača i oko 50 do 60 prasića. Sve je počelo prije desetak godina, da bi danas stigla do ozbiljne farme.

"Jednostavno svaka kuća u selu imala je jedno do dvije krmače, doduše danas to nije slučaj. I tako je to krenulo. Imala sam onda pet krmača, pa polako taj broj povećavala. Bilo ih je sedam, osam pa da 10 i evo danas sam tu gdje jesam. Jednostavno sam zavoljela ovaj posao i nije mi teško", priča Suzana.

Mnogi se pitaju zašto

Nije joj teško raditi, iako je posao zahtjevan. Dan započinje ujutro oko 7 sati, i kako kaže, ima do dva sata posla da ih nahrani i očisti štalu i oko njih više nema obaveza sve do pet sati poslije podne. 

"Nekome je na oko ovo zahtjevno, ali svaki posao ima svoju težinu. Meni nije, jer to volim. Pronalazim se u tome i ide mi. To možda količinski izgleda puno svinja i puno posla, u stvari nije tako", govori ova vrijedna domaćica.

Smatra kako su samo predrasude da je svinjogojstvo "muški posao", te da bi se žene trebale više odvažati, a "ne popuštati muškim".

"Niko u porodici prije mene nije radio ovaj posao. Otac je njemački penzioner i kada se vratio nije bio za ovo. Nije me u početku podržao, ali ja sam imala želju i evo tu sam gdje sam. Pitaju se ljudi, komšije, što mi treba sve ovo, ali ja hoću da radim, da imam svoje nešto. Nije mi teško, volim ovo", govori Suzana.

Najteže spremiti hranu

Obrađuje oko 100 dunuma zemlje, od čega oko 50 kukuruza, a ostalo su zob, ječam i pšenica. Kada su pitanju radovi u polju, Suzana tu ima pomoć od svog oca, koji je glavni na traktoru kada dođe vrijeme oranja i sjetve.

"Otac mi dosta olakša te radove, ali ostalo je sve na meni. Kad-kad sam i ja na traktoru i pomognem. Ima tu posla, prvo kukuruz dok se skine, pa onda oranje, sijanje strnih žita, ali to se završi za četiri dana, pet maksimalno. Baš ove godine kukuruz je bio dobar, iako je bilo suše, izvukao se", ističe Suzana, dodajući da svu hranu spremaju sami, te da samo dokupe premiks i sojinu sačmu.

Kvalitet ima "prođu"

Problem sa otkupom svinja, Suzana nema, jer kako nam priča kvalitet uvijek ima "prođu" na tržištu.

"Kvalitet igra glavnu ulogu. Ako imaš dobar kvalitet nemaš brige kako ćeš prodati. Ja to sve na kućnu pragu prodam. Nikada nisam imala problema sa tim. Kod mene to ide standardno 15 dana, 27, mjesec, kako kad", navodi ova farmerka, a sve što proizvede proda jednom kupcu koji ima svoju klaonicu i pečenjaru.

Pohvalila nam se i da nikada nije imala pritužbe na kvalitet te ističe da drži više rasa - landras, pietren, jorkšir.

"Trenutna cijena je 7 maraka, ali ide gore. Trebala je da se zadrži, međutim, zbog potražnje i manjka na tržištu, cijena raste. Prije Božića će ići gore još, ko zna koliko", kaže Simićeva, te dodaje da ko hoće raditi od ovog posla može živjeti.

Zadovoljna podsticajima

Simićeva sa svojih 15 krmača ostvaruje podsticaj i gradski, ali i od resornog ministarstva Republike Srpske i kaže da je zadovoljna, ali i da su redovni.

"Nemam nikakvih problema sa tim. Redovno to prijavljujem i ide svojim tokom sve. Dobro je, pomogne se fino", navodi ova farmerka, koja u planu nema proširivati svoju farmu.

Ko hoće da radi može da zaradi i na svom, jer da nije tako ne bi se radilo.

"Pa sve kad se sabere i oduzme, ima zarade. Doduše, nama je uvijek malo. Kad se prodaje nama uvijek da je skuplje, ovi ko što kupuju njima da je jeftinije i tako u krug. Sve u svemu može se lijepo zaradi, ja sam zadovoljna", poručuje Suzana.