Što je važno znati o zaštiti i njezi papaka?

Bolest papaka često zadaje glavobolje mnogim stočarima, a dovodi i do ekonomskih gubitaka. Krave veliki dio vremena provode u kretanju ili stojeći, čak i preko 50% pa se rizik od bolesti papaka povećava, pogotovo jer je svaka noga kod krava opterećena velikom tjelesnom masom, a kako je papak najniži dio noge, jasno je koliko je opterećen. Kod goveda zadnje noge, zbog svog položaja, nose 2/3 tjelesne mase životinje. Kod visoko mliječnih krava dodatni problem predstavlja i veličina vimena koje širi stražnje noge, čime se još više opterećuju vanjski papci.

Rast papaka

Papci stalno rastu, ali se kretanjem troše. U optimalnim uslovima se troše isto toliko koliko i porastu. Ovo je češći slučaj sa životinjama koje su veći dio sezone na ispaši. Međutim, u uslovima današnjeg intenzivnog stočarstva, bilans rasta i trošenja papaka je poremećen neizbalansiranom hranidbom, nedovoljnim kretanjem životinja i nezadovoljavajućim higijenskim statusom objekata u kojima se životinje nalaze. Samo na rešetkastim podovima gdje se drži tovna stoka obrezivanje papaka rijeđe je potrebno, jer je rast i trošenje papaka podjednak.

Vanjski papci zadnjih nogu rastu brže od unutrašnjih papaka, i što više rastu nose veću težinu. Rastom papaka opterećenje prelazi na petni dio papka, položaj papčane kosti se mijenja i ona svojim zadnjim dijelom počinje da stvara pritisak. Papci rastu 5 do 7 mm mjesečno, a kada dužina papaka dostigne oko 7 cm krave nisu u stanju da stoje, postaju nervozne, osjećaju bol, položaj nogu postaje nepravilan, noge više ne mogu da izdrže težinu životinje.

Faktori razvoja šepavosti

Šepavost krava mogu uzrokovati mehanički, metabolički i mikrobiološki faktori. Neki od najčešćih mehaničkih uzroka su traumatski čir, nagaz na strano tijelo, bolest bijele linije i lomovi kostiju ekstremiteta. Kod lomova je važno spomenuti da oni često završavaju izlučenjem i tu skoro da i nema pomoći, dok je kod ostalih slučajeva situacija ipak nešto bolja i životinjama se može pomoći, zavisno od toga koliki je stupanj oštećenja.

Od metaboličkih oboljenja koja utiču na šepavost treba spomenuti laminitis. Laminitis je bolest papaka koja se manifestuje upalom papaka, a posljedica je šepavost i trajna deformacija papka. Obično se javlja uoči teljenja i u ranoj fazi laktacije. Istraživanja su jasno dokazala vezu između acidoze i laminitisa. Acidoza je metabolička bolest koja je posljedica zakiseljavanja buraga, a koja nastaje uslijed davanja neizbalansiranog obroka, odnosno ishranom sa velikim udjelom koncentrata.

Opasnosti su izložene krave odmah nakon telenja pa do 120. dana laktacije. Istraživanja su pokazala da su od laminitisa najugroženije prvotelke, dok je kod starijih krava pojava laminitisa rijeđa. Potrebna je postupna priprema krave i uvod iz zasušenja u intenzivnu proizvodnju. Promjenu načina ishrane treba provoditi postupno, da bi se mikroflora buraga prilagodila. Posljedica laminitisa su deformisani papci koji se više ne mogu izravnati, ali se redovitim korekcijama kravi olakšava stajanje. Glavna preventiva ove bolesti je izbalansirana ishrana koja sprečava nastanak acidoze.

Bakterijske bolesti vrlo su zarazne, a u stajama su idealni uslovi za rast i razmnožavanje bakterija. Mnoge bakterije prirodno se nalaze u digestivnom sistemu preživača, gdje ne ugrožavaju zdravlje životinja. Ali, ponekad u slučajevima pada imuniteta te bakterije mogu izazvati zdravstvene tegobe koje dovode do šepavosti. Bakterijskim infekcijama uglavnom nisu zahvaćeni sami papci, već koža oko papaka i između njih. Bakterijske infekcije su zarazne i u stajskim uslovima vrlo se brzo šire sa životinje na životinju. Za sprečavanje šepavosti uzrokovane djelovanjem bakterija najvažnija je redovna dezinfekcija papaka.

Problemi koje donose bolni papci

U intenzivnom uzgoju visokomliječnih krava 50 pa i 60% krava oboli od bolesti papaka, tako da to postaje glavni dio patologije zapata krava. Životinja sa bolnim papcima izbjegava da se kreće, slabije dolazi do hrane, samim tim njena proizvodnja opada. Zbog toga dobra njega papaka je preduslov za visoku proizvodnju životinja. Istovremeno, pravilna njega papaka smanjuje troškove liječenja životinja, i povećava rentabilnost proizvodnje.

Bolest papaka odražava se i na mliječnost, koja je kod bolesnih životinja manja za 10-20%. Takođe, kod krava je izražena manja želja za parenjem, dok kod gravidnih životinja bolest zapuštenih papaka može da dovede do oštećenja ploda. Bilo koji stupanj hromosti u prvih 30 dana nakon telenja dovodi do smanjenja reproduktivnih aktivnosti krava gdje se javlja tihi strus ili anesterija.

Dezinfekcija papaka

Sa dezinfekcijom se postiže zaštita papaka tako što se sprečavaju nepoželjne pojave raznih infekcija. Takođe, dezinfekcijom se utiče na očvršćavanje papaka. Ova mjera se izvodi lako i jednostavno, a nije ni skupa. Dezinfekcija se mora sprovoditi redovno barem jednom mjesečno tokom tri uzastopna dana. Najučinkovitija je kad krave prvo prolaze kroz posude sa čistom vodom da bi se uklonila prljavština s papaka i kože oko njih, a zatim kroz posude s dezinficijensom.

Dužina posuda za dezinfekciju mora biti najmanje tri metra, tako da krava namoči sve četiri noge. Dio gdje će se sprovoditi dezinfekcija treba organizirati u vidu ograđenog koridora, tako da ga krave ne mogu zaobići. Za dezinfekciju se koriste: formalin (oko 3%), ili bakar-sulfat (5%). Sredstva se koriste na smjenu: prvo jedno, a sljedeći put drugo sredstvo. Krave se navode da prođu kroz "kadu" bar 2-3 puta u vrijeme kada se vrši dezinfekcija

Korekcija i orezivanje papaka

U postupke koji mogu spriječiti šepavost svakako spada i redovna korekcija papaka. Obično se sređivanje papaka radi jednom godišnje, ali kod krava koje nose više mlijeka to se radi i do tri puta u godinu dana. Treba istaći da korekcija papaka u većini slučajeva može spriječiti šepavost uzrokovanu mehaničkim djelovanjem i u manjoj mjeri šepavost uzrokovanu djelovanjem mikroorganizama, dok ostale uzroke šepavosti može izazvati ili spriječiti samo odgajivač. Poželjno je korekciju papaka obaviti dok su grla zasušena. Redovna njega sprečava pojavu tegoba s papcima, koje je u poodmakloj fazi teže i skuplje sanirati.

Orezivanje papaka ima za cilj da kravama obezbijedi stabilno stajanje po cijeloj površini papaka. Orezivanje se po pravilu vrši dva puta godišnje. Prvo orezivanje se vrši na 3-4 nedjelje prije puštanja na ispašu, a drugo je na kraju perioda ispaše. Tada je još važnije i zbog odstranjivanja raznih primjesa u papcima. Orezivanje papaka treba obavljati izvan staja, na primjer pod nekom nadstrešnicom ako su vremenski uslovi pogodni. Rad oko orezivanja je tada pogodniji, a kontrola se obavlja kada se krave odmah puste i kreću. Orezivanje je moguće i u stajama kada su krave vezane. Tada treba obezbijediti dovoljno svjetla i nekako kravu "fiksirati". Naravno, treba omogućiti da se ona noga koja se obrađuje, podigne na neku drvenu podlogu.

Orezivanje u principu može da obavi prosječno razvijena osoba, ali svakako sa prethodnom odgovarajućom obukom. Pri tom je veoma važno da ta osoba ne ispoljava grubost i nervozu. Redovnom obradom papaka održava se dobro zdravlje papaka i nogu, povećava se količina namuženog mlijeka i do 15%, a spriječava se i jalovost krava. Kod orezivanja papaka posebnu pažnju treba obratiti na poznatu "bijelu liniju". Ona se dobro raspoznaje i služi kao granica: do nje je moguće skidanje viška papaka bez opasnosti da se zahvati "živi" dio!

Foto: pixabay.com; trinitaskunst