Ove godine ću imati oko 200 jaganjaca, jer će biti dosta blizanaca. Ovce ne muzem, pustim da dobro odgaje jagnjad, kazuje Slavko Purković iz Brezja.
Slavko Purković iz rogatičkog sela Brezje kaže da je domaćin, u pravom smislu te riječi, postao kad se ozbiljno počeo baviti stočarstvom.
"Na ovoj visoravni i čestoj vjetrometini, na razmeđini opština Sokolac i Rogatica, poljoprivrednom proizvođaču je teško da svaštari, već se na startu mora opredijeliti za jednu granu poljoprivrede. I tako odlučih da se bavim stočarstvom, jer trave ima na prostranim livadama, priroda nezagađena, a pitanje vodosnabdevanja riješismo", počinje priču ovaj stočar.
Purković u svom toru ima svake godine oko 170 ovaca sjeničke rase koja se dobro adaptirala na ovu klimu na nadmorskoj visini i do hiljadu metara.
"Ove godine ću imati i oko 200 jaganjaca, jer će biti dosta blizanaca. Imam dosta ovaca koje se dva puta jagnje. Odlučio sam se isključivo da prodajem meso, ovce na živu vagu, ne muzem ih i pustim da dobro odgaje jagnjad", kazuje Purković te nastavlja: "Uživam u pogledu na moje stado ovaca na livadi. Kao da bisere rasturiš po travi, a oni svjetlucaju, bjelasaju, zrače snagom i ljepotom kao na djevojačkom vratu."
Da bi se čovjek bavio bilo kojom vrstom posla, mora da ga voli i da mu posveti najviše vremena.
On kao i njegovi psi čuvari znaju navike ovih domaćih životinja. Kao dobar poznavalac ove grane stočarstva kaže da ovce imaju svoja pravila kako se kreću na livadi i pašnjaku. Poredaju se u polukrug i pasu travu kao da je kosom kose. Na proplancima se tako može vidjeti i više polukrugova koje one naprave. Kad se treba premjestiti na drugo mjesto, po želji i komandama čobanina ili njegovog psa, naprijed polazi ovan ili ovca predvodnik i onda sve idu za njom i njim, ni jedna neće ostati iza stada.
"Znamo mi za tu osobinu ovaca pa kad želimo da ih premjestimo, uhvatimo jednu ovcu i onda sve krenu za njom", ističe Purković.
Jedan od najvećih rogatičkih stočara se skoro cijelo ljeto pripremao za zimsku ishranu ovaca: "Nakosili smo i na sigurno sklonili 7.000 bala sijena, a jedna bala je u prosjeku teška 13 kilograma. Kad se ima novca, nabavim i oko 25 tona žita, kukuruza i ječma kojim ih hranim zimi da budu što deblje za prodaju. Za kosidbu trave i za pašu krostim svoje livade, a dio uzimam i od komšija u zakup."
Domaćin raspolaže sa najmodernijom poljoprivrednom mehanizacijom za kosidbu i skladištenje sijena. Ističe da se od stočarstva u ovim krajevima može dobro živjeti s tim da nema odmora ni ljeti ni zimi, a bogami i danju pa i noću, posebno u ovo vrijeme kad se ovce počnu jagnjiti.
"Uživanje je kad se stado preko noći uvećava i kad se jaganjci zaigraju u dvorištu ili u štalama. To ti je kao kad pčelar nakon radne sezone počne da vrca med”.
Da bi imao i mlijeka i mesa za porodicu, Purković godinama gaji i krave muzare. Trenutno ih ima osam, a drži ih na ispaši zajedno sa ovcama. Ova vrijedna četvoročlana porodica sve je stekla svojim radom i obezbjedila sebi dobre uslove za život:
"Ne bih svoje selo, kuću i svoje zanimanje mijenjao ni za koje u gradu. Kao domaćina i čovjeka koji zna šta hoće i umije to da ostvari biraju me godinama i za odbornika u Skupštini opštine Rogatica gdje se borim za prava i bolji život poljoprivrednih proizvođača", zaključuje Purković.
Povezana stočna vrsta
Tagovi
Autorica