Siniša i Živana Kljajić i doktoriraju i uzgajaju koze

Uzgoj koza iz dana u dan postaje sve popularnija praksa u državama bivše SFRJ. Proizvodnja i prodaja mlijeka, mesa ili sira može donijeti značajnu zaradu, u vrijeme kada blagotvornost ovih proizvoda postaje sve poznatija. Isplativost je naravno još veća ako se uz gajenje koza, razmotri mogućnost prodaje jaradi. Plodnost koze ovisi od vrste, ali je to u prosjeku oko 1,8 jaradi po kozi, pa se njihovom prodajom (za daljnji uzgoj ili meso), može ostvariti solidna zarada.

Ovog puta donosimo priču iz sela Boškovići, kod Banja Luke. Tamo smo upoznali Sinišu i Živanu Kljajić, bračni par koji, vjerovali ili ne, radi na Univerzitetu Apeiron, na poslovima asistenta na Fakultetu poslovne ekonomije i Fakultetu informacijskih tehnologija. Ovaj bračni par je istovremno angažiran i na drugim poslovima na Univerzitetu, kao što su recimo, poslovi osiguranja kvaliteta i WEB programiranja. Pored nabrojanog, Živana i Siniša su trenutno na doktorskom studiju, koji bi trebali završiti do kraja 2018.godine.

Siniša Kljajić: Ne možemo naći ispomoć, većina ovaj posao gleda kao sramotan

A sada, ono što je zanimljivo kod ovog bračnog para, jeste to da se pored svega nabrojanog, već pune četiri godine bave uzgojem koza, a odlučili su se i za uzgoj bijelog luka. Kako je to raditi na dvije različite strane, koliko je isplativo uzgajati koze, te zašto su se baš odlučli za uzgoj bijelog luka otkriva nam Siniša Kljajić, vlasnik Farme Alpinka koja egzistira već pune četiri godine.

"Na poslovima oko uzgoja koza trenutno smo angažirani supruga, punica i ja. Imali smo ispomoć oko godinu i pol dana, ali smo bili primorani da završimo saradnju, jer je ta osoba pronašla drugi posao. Nakon toga smo pokušavali pronaći nekoga tko bi nam pomagao na farmi, što se tiče mužnje koza, ali bezuspješno. Ispostavilo se da u cijelom selu nema žene koja je zainteresirana za tu vrstu posla, štoviše čak se većina njih odnosi prema tom poslu kao sramotnom", istakao je Siniša.

Imaju dvadeset skotnih koza

No, bez obzira na težinu pronalaska ispomoći, Farma Alpnika i dalje uspješno posluje. Kroz daljni razgovor saznajemo da je ovaj bračni par sasvim slučajno došao na ideju oko uzgoja koza. Prvobitno su, kako Siniša ističe, razmišljali o uzgoju bijelog luka, međutim, kako su imali zemljište na selu koje je već bilo prilično zaraslo u šiblje, odlučili su se za koze.

"Evo, četvrtu godinu zaredom čekamo jarenje. Trenutno imamo dvadesetak skotnih koza", dodao je Siniša.

Brigu oko koza na farmi vode svi članovi porodice, netko više, netko manje. Inače, ovaj bračni par prodaje kozje mlijeko, sir, kefir i surutku. Doznajemo i da nabrojane proizvode većinom prodaju prijateljima, poznanicima i kupcima koji su dolazili u posjetu farmi.

"Imamo i kupce koje smo našli putem našle službene Facebook stranice Farma Alpinka ili našeg Websitea, čitajući preporuke od osoba koje već kupuju i koriste naše proizvode“, priča nam Siniša.

Dnevno dobiju od 20 do 30 litara kozjeg mlijeka

Siniša nam dalje priča da u periodu laktacije, od jedne muže dobiju od 20 do 30 litara mlijeka, ali to ovisi od toga jesu li koze taj dan bile na paši ili u štali.

"Koze ne vole kišu, tako da tokom kišnog perioda same dođu štalu", otkriva Siniša koji katkada smatra da je količina mlijeka koju dobiju kroz jednu mužu manja nego što bi trebala biti, ako uzmemo u obzir broj koza koji posjeduju. Međutim, nadodao je da je razlog tome to što su većina njihovih koza mlađe, a prethodnih godina su se ojarile po prvi ili drugi put.

"Kozama ne izazivamo mliječnost vještačkim putem, koristeći silažu i koncentrat, pa je i to jedan od razloga manje proizvodnje mlijeka. Baš zato smo ponosni na činjenicu da se naše koze hrane organski, pa nam je kvalitet mlijeka zaista na zavidnom nivou", zaključio je Siniša.

Istražuju utjecaj hrane na zdravlje

Iako smo na početku razgovora dobili informaciju da su se za uzgoj koza odlučili sasvim slučajno, kroz razgovor dolazimo i do podatka da to ipak nije baš bilo sasvim slučajno. Činjenica koja je prevagnula za ovu odluku, bila je ta jer su i Siniša i Živana znali koliko su kozji proizvodi zdravi, koliko je teško doći do mlijeka od životinja koje su na paši, dakle sasvim druga priča u odnosu na stajski uzgoj koza. Pored svega toga, njih dvoje već duže vrijeme istražuju utjecaj hrane na zdravlje čovjeka.

"Mislim da su za održavanje zdravlja najbitniji vitamini i minerali koje unosimo, voda, ali i fizička aktivnost. Vitamini i minerali su od presudnog značaja, poljoprivredna zemljišta u većini svjetskih ekonomija, pa i u našoj, su izgubila većinu biopotencijala. Misleći da kupujemo zdravo, čak i organski uzgojenu hranu, mi kupujemo hranu bez stvarnih nutritivnih vrijednosti.

Poznata su naučna istraživanja o značaju dodavanja minerala i vitamina u ishrani životinja koje borave u zatvorenim prostorima. Ona vode još ka 'davnim' tridesetim godinama prošlog vijeka gdje je već utvrđeno da biopotencijal obradivog zemljišta više nije isti. Šta bismo sad mogli zaključiti, ukoliko bismo proveli opsežno naučno istraživanje, svima je jasno. To je jedna od najkompleksnijih nauka, većina naučnih istraživanja u poljoprivredi je ciljano financirana, pa mi i nemamo realnu sliku o stvarnim utjecajima pojedinih tipova ishrane na ljudsko tijelo.“, objasnio je Siniša.

On je dalje dodao da su iz ovih razloga izabrali koze, jer kozje mlijeko posjeduje gotovo sve minerale i vitamine neophodne za pravilan rast, razvoj i očuvanje zdravlja.

Zasada ne planiraju povećanje koza

Siniša nam dalje otkriva kako za sada ne planiraju povećanje broja koza, osim u slučaju kada bi se mogli isključivo koncentirati na posao uzgoja koza, odnosno kada bi se od tog posla moglo pristojno živjeti i zaraditi.

Na ovu izjavu, dolazi i Sinišin zaključak, da se kroz proizvodnju zdrave hrane, dakle onu koju upravo oni proizvode, ne može ostvariti značajnija zarada.

"Možete imati zdravu hranu za sebe, plasirati viškove na tržište. Kalkulacije su jasne, bez planirane i sistemske pomoći države, proizvođači hrane i entuzijasti u ovoj oblasti ne mogu opastati, pogotovo ne prosperirati. Mi smo relativno malo tržište, Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, gdje je ekonomska moć kupaca veoma slaba, predstavljaju samo jednu malu kap u moru. Mislim, koliko god proizvod da je zdrav, kupci silom ekonosmkih prilika, posebno na našim prostorima, se opredjeljuju za ekonomski prihvatljive proizvode“, izjavio je naš sagovornik.

Cijena kozjeg sira se kreće od 20 do 25 KM

Siniša je dodao i kako svaki proizvod koji nastane na njegovoj farmi posebno preporčuje. Pa, tako, recimo, kozji sir prodaju većinom kupcima koji kupuju kozje mlijeko. Obično, cijena kozjeg sira po kilogramu se kreće od 20 do 25 KM, litar mlijeka košta 3 KM, litar kefira 4 KM, dok je cijena surutke po litru samo 1 KM. Čest je slučaj da proizvode sa Farme Alpinka kupuju i ljudi iz inostranstva, Tako su, kako Siniša priča, imali kupce iz Belgije i Njemačke.

Uzgajali su i bijeli luk, ove godine ga proizvode isključivo za svoje potrebe

Na početku teksta smo napomenuli da se ovaj bračni par bavi i uzgojem bijelog luka. Siniša nam kaže kako su baš bijeli luk proizvodili dvije godine, ali ove godine su zasade napravili isključivo za svoje potrebe. Razlog tome je, kako ističe on, nemogućnost da se bave sa kozama i bijelim lukom istovremeno, jer oba posla zahtijevaju mnogo vremena i pažnje.

Dodao je i da su o proizvodnji bijelog luka saznali preko Ajdina Mešića o kojem smo već pisali ranije, a ističe i da ukoliko bi se prilike promijenile, definitivno bi ponovno krenuli u ozbiljniju proizvodnju bijelog luka.

"Bijeli luk je veoma zahtjevan za uzgoj, morate ručno okopati svaku biljku 4 do 5 puta tokom rasta, ovisno od toga je li godina kišna ili ne, koristiti domaće stajsko đubrivo... Prinos luka ovisi od vremena, zemljišta, iskustva u porizvodnji, itd... Mislim da domaće tržište pravi razliku između dobijenog bijelog luka i luka koji uvozimo iz inostranstva. Znači, jako je bitan način proizvodnje i da on određuje da je hrana zdrava ili ne. Bijeli luk proizveden na ovaj način je super lijek za mnoge bolesti.“, zaključio je naš sagovornik.

Nastavljaju u najmanjem obimu

Za sami kraj, pitali smo Sinišu kakve planove ima u budućnosti, vezano za posao kojim se bavi. On nam je rekao da obavezno nastavljaju sa uzgojem koza, u kojem obimu, zasad nisu sigurni.

"Sve zavisi od slobodnog vremena i drugih aktivnosti. I ovdje su ekonomski zakoni na prvom mjestu, na koji način možete da dođete do viška vrijednosti. Proizvodnju ćemo nastaviti najmanje u obimu koji obezbjeđuje potrebu naše porodice za ovim proizvodima. U svijetu u kojem se cijeni samo masovna proizvodnja, što brže i masovnije proizvoditi i zaraditi, teško je opstati. Na zapadu već postoji trend proizvodnje i razmjene hrane za male komune, gdje kupci direktno idu i kupuju hranu proizvođača i razmjenjuju hranu između sebe“, na kraju je rekao Siniša.

Mliječne koze blage naravi

Koze su veoma zahtjevne za držanje, ratoborne, izbirljive, traže kvalitenu hranu i vodu. Radije će trpjeti žeđ nego se napiti iz prljave posude. Svaku travku će najprije dobro pomirisati, pa tek onda pojesti. Postoje i mnogi tužni detalji u cijeloj priči, kao što je slučaj kada se vlasnik mora odvojiti od životinje koju je uzgojio od njenog rođenja. Ipak, sve poteškoće padnu u zaborav, kada mali jarići zaigraju pred vama.

Inače, Farma Alpinka posjeduje koze rase Francuska Alpina, poznatih kao mliječne koze blage naravi. Kroz tekst, shvaćamo koja je vrijednost kozjeg mlijeka, možda i jedine hrane u prirodi koja je u potpunosti kadra izgraditi novi život u punom potencijalu. Kada to shvatimo, svaki naš trud vrijedan je pažnje.

Foto: Arhiv Farme Alpnika