Sistem starta sa radom mjerenjem kontura, spremajući podatke u centralni računar, zatim "vukući" podatke o kravama sa kolara oko vrata, determinira da je životinja spremna za mužu, vrata se otvaraju, uzimaju se dimenzije i prostor za mužu adaptira dužini životinje, dozirajući peletiranu hranu u hranilicu.
O robotskoj mužnji sam dosta pisao ranije, tehnologija i njena upotreba me zanimala još od najranije dobi, kroz svoju karijeru sam imao priliku da sarađujem sa različitim profilima ljudi i na neki način sam spajao ta korisna iskustva u nekakav svoj koncept razmišljanja i rješavanja problema.
Da je razvoj i status poljoprivredne proizvodnje već odavno pod uticajem tehnoloških rješenja i inovacija jasno je i pticama na granama. U zadnje vrijeme gro mojih profesionalnih aktivnosti bazira se na pokušajima da zajedno sa ostalim kolegama i svim zainteresiranim akterima konačno uspostavimo funkcionalan uzgojno selekcijski rad.
Obilazeći farme na terenu, posmatrajući različite koncepte proizvodnje nastojim da formiram i skiciram u glavi rješenje koje bi bilo jednostavno, funkcionalno, moderno i prihvatljivo svima. Završih tako prošle sedmice na farmi kod svojih starih znalaca i dragih kolega veterinara Frane Arapovića i Ivice Spajića.
Zatekoh ih u njihovim svakodnevnim aktivnostima na farmi krava "Marena" u Posušju, samo ovaj put u 'društvu' njihovih novih pomagača korporacije GEA. Za mužu i sve što ona podrazumijeva, kad se govori o farm menadžmentu zadužena su tri robota R9500, njihov posao nadograđen je različitim tehnološkim rješenjima, selekcijskim kapijama, antenskim sistemima, senzorima i centralnim softverskim rješenjem u koje se slivaju svi ti podaci, obrađuju i koriste kod donošenja različitih odluka u cilju što veće i oprimalnije proizvodnje.
Krave su selektirane prema proizvodnim parametrima i vremenu laktacije, shodno tome dobijaju ili ne, hranu koja im treba da održe taj ritam proizvodnje.
Za urednost hranidbenog stola zadužen je DFP F4800 iliti jedan bubanj koji nagurava hranu prema kravama kad zatreba. Vrlo korisna igračka, znaju to svi oni koji rade na farmi kako frustrirajuće zna biti kad ujutro vidite kravu koja pokušava da dohvati hranu preko krmne zabrane. Kravama se bukvalno broje koraci, jer su upravo oni indikator zdravstvenog ili reproduktivnog stanja životinje.
Intenzivna proizvodnja zatjeva stajanje životinje u tri slučaja - hranidba, pijenje vode i mužnja, ostatak vremena treba da leži i preživa. Ujutro kad veterinar dođe na farmu, uvidom u bazu podataka i ono što se nađe u njoj pojedinačno za svaku životinju definira njegov posao i strategiju vođenja farme.
Više odmora, više mlijeka: Kakva je tu uloga komfora ležišta za krave?
Robot za mužu je ergonomski prilagođen prostor u koji se usmjeri životinja da bi se što efektnije obavio proces mužnje. Na prilagođenom monitoru imate podatke o četvrtima koje se muzu ili su pomužene, smjeru mlijeka, upravljanja boksom i vratima i sl. Kad čujem ove iskusne stručnjake koliko i kako im ovaj proizvodni modul olakšava svakodnevni posao zapitam se koliko je vremena, znanja i iskustva bilo potrebno da se složi i proizvede nešto ovako.
Međutim, moj inžinjerski način razmišljanja naveo bi me da od proizvođača tražim pojašnjenje zašto se recimo sisne čaše na mjestu drže plastičnim blokovima sa gomilom provučenih žica, kao npr, cilindar zraka!? Jer svaka os gibanja robotskog manipulatora uključuje pogon koji pretvara električne signale iz računara u mehaničko gibanje. Razmišljam, kad i ako krava udari nogom po tom dijelu robotske ruke može li to iskriviti muzne čaše, jer se gibanja osovina nadgledaju i upravljaju preko regulacijskih petlji, a sam pogon zgloba robota sastoji se od slijednog regulatora, pojačala snage, izvršnog elementa te mjernog člana.
Ukoliko se ovo poremeti, kamera (3d kamera ToF) koja osigurava sigurno stavljanje muznih jedinica kasnije ima problem u vidu prolongiranog vremenskog intervala određivanja i postavljanja istih na vime. Zanima me odgovor na pitanje koji se odnosi na održanjanje ovakvih složenih sistema, da proizvođač ništa ne prepušta slučaju saznah u razgovoru sa Franom, da su obučili lokalnog čovjeka koji u svakom trenutku može rješiti te kratkoročne probleme servisa i zamjene nekih dijelova, a u slučaju nečega složenijeg GEA tim im stalno stoji na raspolaganju.
Ako se to može nazvati nedostatkom, najveći problem je što ovakav vid proizvodnje traži izuzetno veliko ulaganje, ovde je vlasnik savršeno spojio kvalitetne ljudske resurse i moderna tehnološka dostignuća. To je na kraju imalo nekakav eureka efekat kod mene kad sam u glavi slagao koncept budućeg uzgojno selekcijskog rada, rješenje je stalna i produktivna komunikacija svih aktera, tehnologija treba da služi čovjeku, koji je u konačnici ipak nezamjenjiv.
Fotoprilog
Tagovi
Autor