Otkupna cijena je iznos koji mljekara plaća proizvođačima za isporučenu sirovinu. Spot cijena predstavlja tržišnu vrijednost po kojoj se ta sirovina može kupiti ili prodati u određenom trenutku te se formira prema ponudi i potražnji.
Tržište mlijeka i mliječnih proizvoda jedno je od najosjetljivijih područja poljoprivrednog sektora. Ono povezuje proizvodnju stočne hrane, uzgoj mliječnih grla i primarnu proizvodnju na farmama, otkup sirovine, prehrambenu industriju, trgovinu te krajnje potrošače.
Cijena mlijeka ne određuje se uvijek na isti način, nego ovisi o različitim tržišnim mehanizmima.
Otkupna cijena je iznos koji mljekara plaća proizvođačima za isporučenu sirovinu. Spot cijena predstavlja tržišnu vrijednost po kojoj se ta sirovina može kupiti ili prodati u određenom trenutku te se formira prema ponudi i potražnji.
Otkupna se razlikuje od spot cijene jer se određuje unaprijed, na temelju ugovorenih uvjeta između proizvođača i mljekare. Na primjer, ako je ugovorena cijena 0,50 €/kg, promjene tržišne spot cijene nemaju utjecaj na iznos koji proizvođač prima, bilo da ona padne na 0,35 €/kg ili poraste na 0,55 €/kg. U prvom slučaju proizvođač ima sigurnost prihoda, dok u drugom ne može iskoristiti potencijalno višu tržišnu vrijednost. Posebno su važne razlike između spot cijene mlijeka i otkupne (ugovorne), jer one utječu na položaj proizvođača, mljekara i trgovaca.
Za razumijevanje funkcioniranja spot tržišta korisno je pogledati stvarne tržišne podatke. Jedna od poznatijih baza za praćenje cijena u Evropi je italijanska platforma CLAL, koja prati cijene sirovine, mliječnih proizvoda i tržišne pokazatelje. CLAL prikazuje spot cijene sirovog mlijeka kao tržišne vrijednosti izražene u eurima po 100 kilograma.
Proizvodnja u Italiji ne zadovoljava u potpunosti potražnju, pa se prerađivači u znatnoj mjeri oslanjaju na uvoz. Spot tržište pritom djeluje kao dinamičan pokazatelj koji se mijenja s trgovinskim tokovima, omogućujući uvid u moguće viškove ili nestašice u stvarnom vremenu.
Na početku godine spot cijene bile su iznimno niske, što se odrazilo i na one u maloprodaji. Duže razdoblje niskih cijena na spot tržištu postupno utječe i na otkupne koje se formiraju za primarne proizvođače. Pad spot cijena (zelena linija), koji je započeo u drugoj polovici prošle godine, doveo je do smanjenja otkupnih u Evropskoj uniji (plava linija).
Ranije smo pisali o slučaju iz bh. susjedstva, odnosno da se u hrvatskim trgovačkim lancima može pronaći trajno mlijeko iz uvoza po maloprodajnim cijenama koje su vrlo niske u odnosu na one koje tamošnji proizvođači dobivaju za sirov proizvod. Takva situacija otvara pitanje odnosa između slobodnog tržišta, konkurencije i mogućeg narušavanja položaja domaćih proizvođača.
Na prvi pogled, nelogično je da finalni artikl na polici stoji manje nego osnovni sastojak plaćen farmerima, što potiče sumnje na "dampinško ponašanje". Ključno je pitanje prodaje li se ta roba ispod "normalne vrijednosti" te radi li se o namjernom postupanju koje nanosi štetu lokalnim privrednicima.
Niske cijene spot mlijeka mogle su omogućiti prodaju artikala u trgovinama uz cijene iznad samih troškova prerade. Pritom je nužno zbrojiti tekuće tržišne kotacije, obradu i minimalnu trgovačku maržu. Prodaja na nivou ili ispod tih parametara otvara pitanje namjernog narušavanja takmičenja i svjesnog urušavanja proizvodnje u drugoj državi.
Za utvrđivanje takve namjere potrebno je analizirati cijeli lanac vrijednosti: sirovinu, logistiku te troškove prodaje. Kako tržište Evropske unije funkcionira kao otvoreni prostor za sve države članice, vrlo je teško ovo dokazati kao stvarnu namjeru narušavanja tržišne utakmice, a posebno kada je riječ o mlijeku iz druge države koja je članica EU.
Zbog toga se niska cijena uvoznog ne može automatski proglasiti dampingom. Potrebno je analizirati cijeli lanac vrijednosti: od cijene sirovog mlijeka, troškova prerade, logistike, troškova prodaje i konačne prodajne cijene.
Iako uvoz nije sam po sebi negativan, vrlo niske cijene mogu stvarati pritisak na domaće proizvođače. Proizvođači imaju ograničene mogućnosti smanjivanja troškova jer ovise o: cijeni hrane za životinje, energiji, troškovima liječenja, radnoj snazi, ulaganjima u proizvodnju. Ako tržišna cijena dugo ostaje vrlo niska, proizvođači mogu izgubiti motivaciju za proizvodnju, što dugoročno može dovesti do smanjenja domaće proizvodnje i veće ovisnosti o uvozu.
Tagovi
Autor