Raste proizvodnja stočne hrane, ali šta je ispod površine?

Stočarski je sektor na svjetskom nivou pokazao da uprkos nizu izazova i dalje ima kapacitet za rast. Međutim, sada ovisi o prilagodljivosti, učinkovitosti i upravljanju rizicima jednako kao i o samoj potražnji, stoji u iscrpnom godišnjem izvještaju Agri-Food Outlook 2026, kompanije Alltech.

Ovogodišnje, već 15. Alltechovo istraživanje, temelji se na podacima iz 142 zemlje i 38.837 fabrika stočne hrane koje je prikupio njihov globalni prodajni tim u saradnji s udruženjima proizvođača stočne hrane i službenim organizacijama za prikupljanje podataka.

Analizirali su proizvodnju i cijene krmnih smjesa, stoga izvještaj služi i kao pokazatelj stanja cjelokupnog sektora te ujedno ističe ključne trendove po vrstama životinja, regionalne izazove i prilike za rast.

Rast globalne proizvodnje stočne hrane

Isto je pokazalo da je globalna proizvodnja stočne hrane porasla u 2025. godini za 40,136 miliona tona te dosegnula 1,44 milijarde tona, što je rast od 2,9%.

"Na prvi pogled, ti brojevi upućuju na snažan oporavak u stočarskoj proizvodnji. Međutim, ispod površine otkrivaju da je rast bio neujednačen, sve više regionalno usmjeren i manje potaknut širenjem stada, a više strukturnim promjenama, povećanjem produktivnosti i promjenama u načinu mjerenja i evidentiranja proizvodnje", opisuju.

Velik dio povećanja količine stočne hrane odražava modernizaciju, a ne samo rast potražnje - poput kontinuiranog prelaska Kine na industrijske sisteme proizvodnje, poboljšanja proizvodnih rezultata životinja te veće učinkovitosti u peradarstvu i akvakulturi, granama koje su se istaknule kao glavni pokretači rasta.

"Isključujući te strukturne promjene, temeljni globalni rast i dalje je stvaran, ali vjerovatno umjereniji nego što ukupne brojke sugeriraju", dodaju.

Ocjenjuju pritom da ključni faktor prošle godine nije bila samo količina, već otpornost pod pritiskom.

Proizvođači su se suočavali s trajnim rizicima od bolesti životinja (posebno ptičja gripa i afrička svinjska kuga), nestabilnim tržištima inputa, izazovima u snabdijevnim lancima, klimatskim poremećajima i sve strožim zahtjevima održivosti, a ipak ostvarili neto rast u većini sektora.

Cjelovito izvješće Alltech® Agri-Food Outlook pročitajte u dokumentu ispod teksta

Sama Evropa proizvela je lani 274,061 miliona tona stočne hrane. Kažu, sektor je na našem kontinentu u 2025. bio raznolik, ali općenito otporan. Niže cijene sirovina, potaknute velikim globalnim prinosima soje, uljane repice, pšenice i kukuruza, poboljšale su marže i potaknule proizvodnju na nekoliko ključnih tržišta.

"Uprkos stalnom pritisku bolesti i regulatornim ograničenjima, regija se u cjelini stabilizirala", navode dodajući da je umjereni rast u sektoru proizvodnje mlijeka i brojlera nadoknadio pritiske u drugim segmentima.

Kada je riječ o top 10 zemalja po količini proizvedene stočne hrane, nema promjene u odnosu na godinu prije. U vrhu su redom: Kina, Sjedinjene Američke Države, Brazil, Indija, Meksiko, Rusija, Španija, Vijetnam, Turska i Japan.

Zajedno, tih 10 vodećih, činilo je 65,2% svjetske proizvodnje stočne hrane u 2025. godini. Oko 47,7% ukupne globalne proizvodnje stočne hrane dolazilo je iz tri vodeće zemlje: Kine, SAD-a i Brazila.

Kakva su predviđanja za tekuću 2026.?

Značajan udio učesnika u istraživanju Agri-Food Outlook predvidio je da će cijene proizvoda, inflacija i opće ekonomsko stanje najviše utjecati na poljoprivredno-prehrambenu industriju.

Kako globalni ekonomski rast usporava, potrošači će ostati izrazito osjetljivi na cijene i prilagoditi svoje kupovne navike odnosno birati jeftinije opcije unutar iste kategorije ili prijeći s jedne vrste proteina na drugu.

Ističu i da su se troškovi stočne hrane smanjili na većini tržišta te se očekuje da će ostati relativno stabilni. Međutim, ograničena ponuda proteina, povećana tržišna nestabilnost, rastući troškovi trgovine i trajni izazovi s bolestima vjerojatno će smanjivati marže. Prerađivači bi se mogli i dalje suočavati s nedovoljno iskorištenim kapacitetima i prekidima u trgovini povezanima s carinama i protekcionističkim politikama.

"Sve to zajedno može povećati troškove, smanjiti potražnju i dodatno pritisnuti profitabilnost. U razvijenim i tržištima u razvoju ključno će biti povećanje operativne učinkovitosti i produktivnosti, kako na nivou farmi, tako i u preradi", upozoravaju.

Također, postojeće i nove geopolitičke napetosti utjecat će na proizvodnju stočne hrane širom svijeta u 2026. Ratovi otežavaju transport sirovina za stočnu hranu, uzrokujući nagle cjenovne krize na tržištima ovisnima o uvozu, posebno na Bliskom istoku, u Sjevernoj Africi i jugoistočnoj Aziji te prisiljavaju proizvođače na stvaranje većih i skupljih zaliha kako bi izbjegli nestašice.

Navode stoga da bi rastuće napetosti povezane s Iranom i Hormuškim moreuzom mogle dodatno povećati troškove energije, gnojiva i transporta, pojačavajući inflacijske pritiske i ubrzavajući prelazak na jeftinije izvore proteina poput peradi, umjesto skupljih opcija kao što je govedina.

"Poremećaji u toj regiji također bi mogli otežati globalni izvoz mesa, mliječnih proizvoda i žitarica, prisiljavajući dobavljače na preusmjeravanje roba i veće logističke troškove", dodaju.

Utjecaj zakonskih regulativa

Znatan utjecat imat će i carinski sukobi te trgovinske strategije.

"S ponovnim jačanjem agresivnih carinskih politika u SAD-u, Kina ubrzano smanjuje ovisnost o sjevernoameričkoj poljoprivredi što bi moglo trajno promijeniti globalnu trgovinu sojom i kukuruzom", ocjenjuju.

Ističu i da će širom svijeta, 2026. biti prijelomna jer održivost prestaje biti dobrovoljna aktivnost i postaje zakonska obveza. Kao rezultat propisa poput Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) u EU te nadolazećih regulativa u Brazilu i Meksiku, kompanije su sada zakonski obvezne pratiti, provjeravati i izvještavati o emisijama stakleničkih plinova kroz cijeli snabdijevni lanac.

Dodaju da ovi novi standardi, zajedno s velikim administrativnim i troškovima upravljanja podacima te operativnim ograničenjima koja iz njih proizlaze, nisu jednaki u svim dijelovima svijeta.

"Na primjer, usklađivanje s pravilima o lancima snabdijevanja bez deforestacije i agresivnim ciljevima smanjenja emisija znatno povećava troškove proizvodnje te prisiljava na strukturno smanjenje stočnog fonda u Evropi", upozoravaju dalje.

Podaci su postali najvrijednija nebiološka imovina sektora

Prema analizi, korištenje tehnologije i inovacija bit će ključno za uspjeh u svim aspektima proizvodnje stočne hrane, premda su mnogi farmeri i dalje oprezni s ulaganjima sve dok ne postoji dokaz da će im primjena tehnologije donijeti neposredne i konkretne ekonomske koristi.

Ipak, neki proizvođači koriste umjetnu inteligenciju (AI) za optimizaciju proizvodnih performansi životinja i zaštitu stada od bioloških prijetnji i endemskih bolesti.

"Podaci su postali najvrijednija nebiološka imovina sektora, pružajući korisne uvide koji otkrivaju skrivene neučinkovitosti, predviđaju tržišne trendove i omogućuju donošenje odluka u stvarnom vremenu čime se optimizira cijeli lanac vrijednosti proizvođača", naglašavaju.

U konačnici, napominju da je industrija pozicionirana za nastavak rasta, ali selektivnog.

"U 2026. najveće ograničenje neće biti postoji li potražnja, nego mogu li snabdijevni lanci isporučiti robu u uvjetima volatilnosti", kažu i dodaju da će pomak s pristupa “proizvoditi više” prema izgradnji snažnijih snabdijevnih lanaca omogućiti proizvođačima da izdrže nepredvidivu geopolitiku, biološke prijetnje i cjenovne fluktuacije.

Izgledi za 2026. po vrstama životinjske proizvodnje

Kada je riječ o konkretnim granama stočarske proizvodnje, navode da je budućnost globalne proizvodnje govedine sve više podijeljena po regijama. Dok se očekuje rast potrošnje u Kini, sektor će u cjelini vjerojatno zabilježiti pad, nastavljajući trend iz 2025.

U mliječnom sektoru uspostavljene izvozne regije mliječnih proizvoda, uključujući Evropu i Okeaniju, bilježe ograničen rast, dok proizvodnja mlijeka dobiva zamah u dijelovima Azije i Afrike. Očekuje se rast industrije stočne hrane za ovaj sektor u Sjevernoj Americi zahvaljujući novim prehrambenim smjernicama u SAD-u koje nalažu konzumaciju punomasnog mlijeka u školama.

Svinjogojski sektor podržan je potrošnjom svinjetine u Kini, koja trenutno čini 47–48% globalne potrošnje i očekuje se daljnji rast u 2026. Također se predviđa rast proizvodnje stočne hrane za svinje u Vijetnamu. Ipak, ove prognoze ostaju osjetljive na potencijalne bolesti i geopolitičke poremećaje u trgovini.

Učesnici istraživanja Agri-Food Outlook bili su najoptimističniji za peradarski sektor. Čak 67% ih je izrazilo umjereni ili visoki optimizam za 2026. Ovaj pozitivan pogled, kažu, temelji se na snažnoj izvoznoj potražnji, konkurentnim cijenama u odnosu na druge proteine poput govedine i visokoj potražnji potrošača zbog percepcije zdravstvene prihvatljivosti. Glavni rizici za rast ostaju stalna prijetnja ptičje gripe i nepredvidive promjene troškova stočne hrane.

Globalni sektor akvakulture zabilježio je rast od 4,7% u 2025. nakon nekoliko godina stagnacije, no očekuje se usporavanje. Marže u industriji mogu se brzo smanjiti zbog osjetljivosti na troškove i dostupnost sirovina poput ribljeg brašna i ribljeg ulja. Ipak, Latinska Amerika bi trebala ostati ključna regija za proizvodnju.

Tržište hrane za konje ostaje stabilno, a takav trend se očekuje i u 2026. godini, jer ne pokazuje znakove značajnog investicijskog rasta. Čak 74% ispitanika u istraživanju izrazilo je neutralan stav o budućnosti sektora, što, kažu, ukazuje na oprez i ograničen pristup informacijama o budućim trendovima.