Važna mjera koja se mora preduzeti radi unapređenja ovčarstva svakako je poboljšanje ishrane. U tu svrhu kao primarne promjene, omogućava se obilnije konzumiranje koncentrata, te uvođenje silaže kao kabste osnove u zimskoj ishrani. Ukoliko se u ishranu ovaca uvodi silaža, kako ističe Krajnović, obavezna je vakcinacija protiv enterotoksemije.
Ovčarstvo se kod nas i dalje uglavnom bazira na ekstenzivnoj proizvodnji. Kako tvrdi savjetodavac Dragoljub Krajnović, to nažalost podrazumijeva nedovoljnu i nekvalitetnu ishranu, naročito u pasivnom periodu sezone, toku kasne jeseni i zime. Ovce se najviše gaje u brdsko-planinskim uslovima, koji su manje pogodni za intenzivniju proizvodnju stočne hrane, pa je samim tim i njihova ishrana relativno oskudna.
Krajnović napominje da je najteže obezbijediti kvalitetnu kabastu masu u zimskom periodu, bez pašne sezone. Taj kritični period može se produžiti na šest mjeseci. Da bi zadovoljile djelimično svoje potrebe, ovce se u ovom periodu hrane konzervisanim hranivima, a to su na prvom mjestu sijena osrednjeg i lošijeg kvaliteta, a zatim i ostala lošija kabasta hraniva poput kukuruzovine, slame, a nerijetko i lisnik. Upravo taj period se poklapa sa vremenom bremenitosti i jagnjenja ovaca, što zahtijeva bolju i raznovrsniju hranu. Međutim, ishrana se uglavnom ne može zadovoljiti na taj način, pa se kao posljedice javljaju različiti poremećaji poput: smanjenja plodnosti, otežanog jagnjenja, smanjenja otpornosti, vitalnosti i rasta jagnjadi, ali i gubici u proizvdodnji mesa, mlijeka i vune.
Važna mjera koja se mora preduzeti radi unapređenja ovčarstva svakako je poboljšanje ishrane. U tu svrhu kao primarne promjene, omogućava se obilnije konzumiranje koncentrata, te uvođenje silaže kao kabste osnove u zimskoj ishrani. Ukoliko se u ishranu ovaca uvodi silaža, kako ističe Krajnović, obavezna je vakcinacija protiv enterotoksemije.
Slično kao za goveda, i za ovce se može pripremati silaža od različitog biljnog materijala. U tom slučaju, najprihvatljivija za proizvodnju je kukuruzna silaža, zato što je postupak njenog pripremanja najednostavniji. Dragoljub Krajnović podsjeća na to da brdski predjeli nisu pogodni za uzgajanje kukuruza, prije svega zbog kraćeg vegetacionog perioda. Ipak, za pripremanje te kabaste hrane, akcenat nije na porastu klipa i dobijanja zrna kao glavnog proizvoda, već na dobijanju sočnije i kvalitetnije zelene mase biljke, što upućuje prozvođača da se ubiranje može obaviti znatno ranije i to u fazi mliječno-voštane do voštane zrelosti.
Uz korištenje cijle biljke kukuruza za pripremanje silaže za ovce, podjednako se mogu koristiti livadske višegodišnje trave, leguminoze (lucerka) i travno-leguminozne smjese. Upravo se u brdsko-planinskim područjima mogu naći najveće površine pod livadskim travama i leuminoznim biljem. To daje velike mogućnosti za pripremu konzervisane hrane u zimskom periodu kako u vidu sušenog sijena, tako i putem siliranja. Silaže leguminoza mogu biti odličan izvor proteina upravo u mjesecima intenzivnog razvoja ploda i jagnjenja ovaca, ali i kao bazna ishrana u periodu dojenja. Krajnović preporučuje da se prilikom siliranja trava i leguminoza prethodno omogući proces provenjavanja pokošene mase, jer je u praksi potvrđeno da se takva silaža teže izmrzava.
Povezana stočna vrsta
Tagovi
Autor