Na farmu u Posavinu stigle pincgavkinje: Nova stara pasmina u BiH

Na farmu Janjić Simental Breed u selu Jenjić kod Orašja, nedavno su stigle dvije junice rjeđe, ali historijski veoma zanimljive rase - pincgavkinje. Riječ je o planinskoj pasmini kombiniranih osobina, koja je ime dobila po području iz austrijskih visokih Tura (Pinzgau), u okolini Salzburga. Pingcavac je prethodnik simentalcu u oplemenjivanju goveda jugoistočne Evrope.

Vlasnik farme, Mato Janjić, odlučio je provjeriti kakav se potencijal krije u ovoj autohtonoj austrijskoj pasmini, ukoliko se hrane po njegovom receptu. "U Austriji sam kupio dvije junice pincgavkinje i sjemena također", kaže Janjić, dodajući da je do njih došao nakon duge potrage.

Samo 5.000 čistokvrnih krava

Trebalo mu je, priča nam, šest godina da izabere odgovarajuće junice, jer je populacija jako mala. Pasmina danas u Austriji zauzima samo 2,2 posto populacije goveda, sa 7.239 umatičenih krava, oko je 5.000 čistokrvnih. Jedna od junica koje je kupio je čistokrvna, dok druga ima manji udio crvenog holštajna. Pincgavkinje su, poput simentalca, kombinirana rasa, mlijeko i meso, ali se u svojoj domovini najčešće drže u zahtjevnim planinskim uslovima, zbog čega njihov puni proizvodni potencijal rijetko dolazi do izražaja.

"Pretežno ih drže na Alpama i ne dobijaju puno koncentrata, možda tri do četiri kilograma. To ih naravno ograničava. Moja namjera je da vidim koliki je njihov stvarni potencijal kada su na ishrani kakvu imaju i moje simentalke", objašnjava Janjić.

Junice su na farmu stigle u decembru i uskoro bi se trebale oteliti, nakon čega će se moći pratiti njihovi proizvodni rezultati. Planira pažljivo raditi na njihovom daljem uzgoju i sparivanju kako bi unaprijedio genetiku. Iskustva mu u tome ne nedostaje. Godinama je radio kao direktor prodaje za austrijsku genetiku i stručni voditelj u kompaniji "Sano", a i danas u ishrani stoke koristi vlastite recepture uz dodatke ishrani ove kompanije.

Njihovi geni u BiH i danas su vidljivi

Iako danas spadaju među rjeđe pasmine, pincgavkinje su nekada bile najbrojnija goveda u Austriji. Do 1950. godine činile su polovinu ukupne populacije goveda, a u pokrajini Salzburg je do '70-tih bilo čak zabranjeno držati druge pasmine. Njihova historija povezana je i sa našim prostorima.

"Za vrijeme Austro-Ugarske bilo ih je i na tlu Bosne i Hercegovine. Kasnije je simentalac preuzeo primat i potisnuo ih, ali njihovi geni su i danas prisutni", priča Janjić.

Prepoznatljive su po karakterističnim šarama - bijelom prugom duž leđa i stomaka, koje su kako kaže, vrlo dominantne u nasljeđivanju.

"Kada se ukrste sa simentalcem, ostane bijela glava, ali se zadrže njihove šare. I danas, kada gledam oglase za prodaju krava, vidi se da mnoge nose te šare, a ljudi često ni ne znaju odakle potiču."

Ovu rasu pamti još iz djetinjstva. U austrijskoj općini u kojoj je odrastao mnogi su farmeri držali upravo kombinaciju simentalaca i pincgavaca. "Uvijek su mi se sviđale. Jednom sam već pokušao, dok sam živio u Austriji kupio sam junicu, ali taj pokušaj nije uspio. Morao sam je poslati na prinudno klanje. Nakon toga sam dugo čekao da dobijem dobro grlo", prisjeća se.

Mirnije od simentalki

Pincgavkinje su poznate po mirnom temperamentu i izuzetno čvrstim, tamnim papcima. U Austriji se vode kroz dvije matične knjige: tip dvojnih osobina (mlijeko i meso), i mesni tip. Postoji prirodno bezrožna varijanta, kao i crna.

"Sedamdesetih godina počelo je ukrštavanje sa crvenim holštajnom kako bi se poboljšala mliječnost. Zbog toga se dio populacije čak djelimično pretopio u tu rasu", objašnjava.

Danas su pincgavkinje u Austriji i ekonomski zanimljive za uzgoj. Koštaju oko 2.500 eura, što je otprilike 800 eura manje od simentalki, a uzgajivači za ovu autohtonu rasu dobijaju i poticaj od oko 250 eura po grlu, dok se za priplodnog bika dobija dodatnih 500 eura.

7239 umatičenih krava

3387 zaključenih laktacija sa prosjekom 5439 kg mlijeka (3,81 mm i 3,28 proteina)

Tjelesna masa krava je od 500 do 700 kg

Visina grebena je 135 - 140 cm

Izvozni hit

Populacija postoji i izvan Evrope, ‘60-tih godina prošlog vijeka bile su izvozni hit, pa su tako grla završila u Australiji, Kanadi te Južnoj Africi. Zanimljivo je da se tragovi ove rase i danas mogu pronaći i na našim domaćim farmama.

"Jedan veterinar iz Tomislavgrada poslao mi je fotografije stada gdje krave imaju baš takve šare. I drugi farmer s Majevice također mi je poslao fotografije krava sa svoje farme gdje isto vidi. To pokazuje da su njihovi geni ovdje prisutni i nakon više od jednog stoljeća", kaže Janjić.

Na farmi u Jenjiću za sada ne planira naglo širenje stada pincgavkinja. Fokus mu je prije svega na kvalitetu i praćenju rezultata koje će ove junice pokazati. Na kraju ga pitamo i odakle mu snaga, u ovom izazovnom vremenu za mljekarski sektor, ulagati u novu genetiku, a Mato kaže da je njegova snaga u glavi.

"U poljoprivredi cijene uvijek osciliraju. Zbog pet feninga manje cijene mlijeka ja nisam ugrožen. Pratim svjetsko tržište, ali teško je procijeniti u kom pravcu će se kretati. Ono što znam jeste da se na genetiku i dobar rad uvijek može osloniti", poručuje ovaj uzgajivač.

^{*Naslovna fotografija: Mato Janjić/Berin Idrizovski}