Infektivna anemija kopitara predstavlja oboljenje konja, mula, magaraca i zebri koje se pojavljuje u cijelom svijetu.
Infektivna anemija kopitara (IAK) je oboljenje koje karakteriše groznica, anemija, žutica, depresija, pojava otoka na različitim dijelovima tijela, kao i hronični gubitak tjelesne mase. U velikom broju slučajeva ova bolest je toliko ozbiljna da dovodi i do smrti konja.
Poznata je i pod nazivom i kao "močvarna groznica", a kako navodi načelnik Službe za epizootiologiju Istituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, mr. sci. Jasmin Dizdarević, predstavlja jedno od prvih bolesti životinja za koju je potvrđena virusna etiologija.
"Klinički znaci IAK su prvi put opisani u Francuskoj još davne 1843.godine. Iako se danas zna dosta o ovome oboljenju, mali progres je napravljen u patogenezi i imunologiji", ističe Dizdarević, pojasnivši da razlog leži i u činjenici da se virus nije mogao prenijeti na druge životinje (izuzev kopitara), te se nije mogao kultivisati u in vitro uslovima.
To je ujedno i jedan od glavnih faktora zašto za ovo oboljenje trenutno ne postoji adekvatna i učinkovita vakcina. Infektivna anemija kopitara predstavlja oboljenje konja, mula, magaraca i zebri koje se pojavljuje u cijelom svijetu.
"Uzročnik je virus iz familije Retroviridae rod Lentivirus. Pošto se IAK najčešće širi pomoću vektora, odnosno insekata, bolest se češće pojavljuje u regijama s toplijom klimom", napominje ovaj stručnjak, istakavši da je riječ o Južnoj i Sjevernoj Americi, Africi, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Evropi, dok je pojavljivanje u Srednjoj Evropi rijetko i sporadično.
Bolest se širi insektima (komarci), a može se prenijeti i nesterilnim instrumentima, spermom, lezijama kože (povrede). Inkubacioni period traje najčešće: 10-20 dana, odnosno: 1-105 dana.
"Kod akutne forme bolesti javljaju se simptomi - povećana tjelesna temperatura 40-42 °C, umor, iscjedak iz nosnica i očiju, promjena oslonca, mršavost, petehije na frenulumu lingve. Subakutni, kao i akutni tok bolesti se završava naglim uginućem životinje uz izraženu tahikardiju i znojenje", navodi Dizdarević.
Hronična forma bolesti, kako napominje, može trajati mjesecima uz primjetno slabljenje životinje, izraženo je mršavljenje, edemi prsa i trbuha te tahikardija. Oboljela životinja, predstavlja doživotno izvor zaraze, a dijagnoza se postavlja uzimanjem uzorka krvi na pregled, geldifuzioni precipitinski test AGID test.
Bolest se može dokazati već 10-14 dana poslije inficiranja, a najkasnije do 35 dana. Ne liječi se, a seropozitivne životinje bez simptoma šalju se na prinudno klanje, dok se životinje sa simptomima neškodljivo uklanjaju-stamping out metoda.
Kad se utvrdi postojanje infektivne anemije kopitara ili pri postojanju sumnje na infektivnu anemiju kopitara u zaraženom I na zarazu sumnjivom dvorištu službeni eterinary će obavezno narediti sljedeće mjere:
1. izdvajanje oboljelih i na bolest sumnjivih kopitara,
2. zabranu ili ograničenje kretanja oboljelih i na bolest sumnjivih kopitara,
3. zabraniti izdavanje uvjerenja o zdravstvenom stanju i porijeklu životinje,
4. eutanaziju ili klanje kopitara, a prema potrebi i njihovo posebno označavanje,
5. dezinfekciju I dezinsekciju predmeta, opreme, objekata, prijevoznih sredstava, te drugih mjesta, područja i površina na kojima je boravila zaražena ili na zarazu sumnjiva životinja,
6. redovno suzbijanje prijenosnika zarazne bolesti,
7. osiguranje i održavanje higijenskih uvjeta u objektima za uzgoj životinja,
8. individualni postupak s kopitarima pri liječenju i poduzimanju drugih stručnih zahvata, u skladu s načelima asepse i antisepse,
9. popis i označavanje oboljelih kopitara.
"Smatra se da je infektivna anemija kopitara prestala kada od eutanazije, klanja ili uginuća posljednjeg oboljelog kopitara i završne dezinfekcije protekne najmanje tri mjeseca, a svi ostali konji iz stada su, nakon podvrgavanja pretrazi dva puta u razmaku tri mjeseca, serološki negativni", navodi Dizdarević u tekstu na stranici INZ-a.
Tagovi
Autorica