Mikotoksini - opasnost i za ljude i za životinje

Aflatoksini su mikotoksini koje proizvode mnoge vrste Aspergillus gljiva, od kojih su najznačajnije i najzastupljenije Aspergillus flavus i Aspergillus parasiticus. To su otrovi i sapadaju u najkancerogenije supsatnce. Imaju toksično djelovanje kako na životinje tako i na ljude te na druge korisne mikro organizme.

Kontaminiraju podjednako žitarice (kukuruz, pšenica ječam) i voluminozna krmiva (sijeno, silaža, sjenaža). Aflatoksini se mogu stvoriti čak dok je biljka još u polju i tokom skladištenja, a to se najčešće dešava kad su godine kišne i vlažne. Nekad zrno biljke može izgledati zdravo, a da sa sobom nosi aflatoksine. Iz tog razloga se sredstva za sakupljanje odnosno adsorpciju mikotoksina uvijek preventivno i svakodnevno dodaju u stočnu hranu.

Mikotoksini koji najčešće izazivaju problem su:

• Aflatoksin
• Ohratoksin
• Zearalenom
• Trihoteceni
• T-2
• DAS

Najčešće su domaćini sljedećih biljaka: kukuruzu, suncokretu, soji, susamu, kikirikiju, sjemenkama bundeve, bademu, lješniku, sušenom voću, začinima, pamuku, te mijeku i mliječnim proizvodima te mesu. Prisustvo afatoksina u stočnoj hrani je relativno problem novijeg datuma. Intenzivnije se počinje istraživati o toksinima 1960. godine kad je došlo do velikog pomora ćurki u Velikoj Britaniji. Uzrok pomora je bila hrana u kojoj je bila prisutna plijesan Aspergillus flavus.

Kako se aflatoksini ponašaju u organizmu?

Nakon unosa u tijelo aflatoksini se metabolišu u jetri do reaktivnih epoksida koji su toksični i nosioci su kancerogenog djelovanja ili hidroksilišu, čime se formira aflatoksin. Na djelovanje aflatoksina i njihovu bioaktivaciju utiču brojni faktori: pol, starost, ishrana, prisustvo zaštitnih faktora u organizmu, infekcija hepatitis B virusom. Izazivaju promjene gastrointestinalnog trakta, zatim probleme na jetri pa čak i rak. Aspergilus flavus i Aspergilus parasiticus su i u maloj količini otrovne za najveći broj životinjskih vrsta, kao i za ljude.

Problemi koje mogu izazvati su: smanjuju konzumiranje hrane, povećavaju konverziju, smanjuju prirast i proizvodnju, smanjuju količinu mlijeka, nagli pad nosivosti jaja, narušavaju imunološki sistem te tako povećavaju podložnost bolestima. Unošenjem u probavni sistem životinje akumuliraju se u mlijeku, mesu i jajima te tako postaju opasni u ishrani ljudi.

Kako se boriti sa mikotoksinima?

U borbi sa mikotoksinima preventivno djelovanje je jedino rješenje. Preporuka je svakodnevno dodavati u ishrani životinja neki od adsorbenasa mikotoksina. Na tržištu je poznat Minazel, to je ekološki proizvod na bazi klinoptilolita, koji ima pozitivan uticaj na zdravlje i produktivnost farmskih životinja. To je potpuno prirodni ekološki proizvod prerađen tehnološkim postupkom koji sadrži 90% klinoptilolita. Ima tu osobinu da sve toksične materije veže za sebe i putem fekalija izbacuje van iz organizma. Veže za sebe samo toksične materije, a vitamini, minerali ostaju netaknuti u probavnom traktu životinje.

Foto: Pixabay/Facebook Freeimages9