Lipicaneri su kulturno bogatsvo u poljoprivredi - elegantni i dobre ćudi

Spoj kulture i poljoprivrede predstavlja Lipicansaka rasa konja. Ona je rezultat dugotrajne i sistemske selekcije u pravcu plemenitosti i gracioznosti. Ime je dobila po ergeli Lipica u današnjoj Republici Sloveniji. U genomu današnjeg lipicanca ima krvi kraških, španskih, arapskih, njemačkih, danskih, talijanskih i kladrubskih konja.

Kao zvaničan datum nastanka ove, jedne od najstarijih i najpoznatijih rasa konja u Evropi, uzima se 1580. godina i to je prva rasa životinja koja je nastala sistematskim pristupom u oplemenjivanju.

Kada su u pitanju državne ergele na kojima se uzgajaju lipicanci, one danas postoje u: Austriji (Piber), Mađarskoj (Szilvasvarad), Sloveniji (Lipica), Slovačkoj (Topolcianky), Italiji (Monterotondo), Rumuniji (Fagaras), Hrvatskoj (Lipik i Đakovo), Bosni i Hercegovini (Vučijak) i Srbiji (Karađorđevo).

Ergela "Vučijak"

Sistematski pristup uzgoja konja lipicanske rase kod nas počinje s osnivanjem ergele "Vučijak" u Prnjavoru 1946. godine. Uspostavljena je dekretom tadašnjeg Ministarstva odbrane, a ime je dobila po obližnjem uzvišenju Vučijak. Porijeklo priplodnih grla koja su nabavljena za potrebe ergele bilo je s ergela "Lipik" i "Đakovo" iz Republike Hrvatske.

Kasnije je jedan dio genetike došao iz "Lipice", na kojoj je ova rasa i nastala. S radom ergele i povećanjem broja grla na njoj,  konji su počeli da se prodaju okolnim domaćinstvima, gdje su ubrzo dobro prihvaćeni zbog elegantnog izgleda i izuzetnih radnih sposobnosti. Lipicanac je tada, kao i druge rase konja, postao neophodan čovjeku za rad u poljoprivredi, proizvodnji hrane, te kao sredstvo za prijevoz ljudi.

Danas ova ergela ima status Javne ustanove i nalazi se pod ingerencijom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.

Šta je uzgojni cilj?

Treba naravno reći da postoje minimalne varijacije između zemalja i načina upotrebe ovih konja, ali je sav uzgojno-selekcijski rad objedinjen kroz LIF, tj. Međunarodno udruženje uzgajivača lipicanaca. Način uzgoja je određen uzgojnim ciljem, a to je harmonično razvijena i elegantna životinja plemenitog izgleda i linija tijela, srednjeg tjelesnog okvira, klasičnog tipa, pravilnog i usklađenog hoda, što je pogodno za izvođenje klasičnih dresurnih elemenata, kao i za sve oblike konjičkog jahanja pod sedlom i u zaprezi.

Uzgoj lipicanske rase uvažava slobodni i štalski način držanja ili kombinaciju, s ciljem podsticanja kretanja i optimalnog fizičkog razvoja životinje. Cilj je uzgojiti skladne, elegantne, plemenite konje srednjeg okvira, pravilnih kretnji, dobrog temperamenta i ćudi (karaktera), koji je primjeren ostvarenju rezultata u sportu (morfoliške i reprodukcijske) imajući u vidu očuvanje linija i rodova i njihove uravnoteženosti u populaciji. U Republici Srpskoj postoji uzgojni program za ovu rasu konja za razdoblje 2020. - 2024. godine.

Danas se u RS, uzgojem ove rase, pored ergele "Vučijak" bave i registrovani uzgajivači, konjički klubovi i jedna privatna ergela koji su zajedno okupljeni u nedavno osnovano Udruženje uzgajivača Lipicanca. Brojno stanje je oko 200 registrovanih grla, od čega je 110 grla u vlasništvu Vučijaka. Kad je pitanju Federacija BiH, uzgoj ove rase konja nije tako popularan.

U obnovu ergele Vučijak, Vlada RS ulaže 300.000 KM

Resorno ministarstvo podržava konjarstvo putem isplate premija po grlu na osnovu Pravilnika o podsticajima za razvoj poljoprivrede i sela. Zajednički cilj je uzgojiti lipicanera u skladu s uzgojnim načelima rase prema LIF-u i ostvariti punopravno članstvo u tom međunarodnom udruženju.

Treba naglasiti da je prošle godine UNESCO-u je predata multinacionalna nominacija za upis elementa nematerijalne kulturne baštine "Tradicija uzgajanja konja lipicanaca" na reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Sama inicijativa je došla iz Slovenije, a u nju se uključilo više zemalja, osim BiH, među njima su i Hrvatska, Austrija, Mađarska, Slovačka, Rumunija i Italija.