Jela Ninković: Ogromna je potražnja za dimljenim kajmakom i naprosto ne mogu da osvojim koliko ga narod naručuje

Omalena koliba od borovih oblica u prikrajku proplanka i guste smrčeve šume je vrijednost sela Kopito kod Višegrada.

Vrata sa baglamom uz škripu se otvoriše i iz unutrašnjosti kolibe pokulja plavičast i gust dim.

Peć bubnjara tutnji naložena suvim bukovim drvetom, a iz solunara kulja dimna zavjesa koja se odbija od krov i spušta na mlijeko dok se na njemu hvata bijela pokorica – dimljeni kajmak.

Jela Ninković: Recept sam naslijedila od svoje majke

Njega u velikim količinama godinama proizvodi domaćica Jela Ninković, žena rumenih obraza, zdravog pogleda i iskrenog osmijeha.

"Recept za proizvodnju dimljenog kajmaka je jednostavan, a naslijedila sam ga od svoje majke još kao djevojka. Mlijeko se pomuze, procjedi i kuva. Zatim se razlije u šerpe i stavlja na police u kolibi u kojoj je prethodno naložena vatra. Tu se kajmak "hvata" najmanje 48 sati ", objašnjava domaćica suštinu procesa proizvodnje.

Nakon toga, kajmak se slaže u drvene kačice, soli i pritišće kamenom.

Jela priča da ne ide na pijacu i da svu trgovinu obavlja putem telefona.

Njen kajmak probali li su mnogi širom Bosne i Hercegovine i Srbije.

"Ogromna je potražnja za našim proizvodom i ja naprosto ne mogu da osvojim koliko ga narod naručuje. Da imam još jednom ovoliko krava, sumnjam da bih mogla sve podmiriti i ispoštovati sve porudžbe“, priča Ninkovićeva uz serviranje dimljenog kajmaka u rolnice.

Cijena ovog slanog gastronomskog užitka je 20 maraka po kilogramu.

"Zadovoljna sam prodajom od koje imam dosta dobru zaradu. Ko jednom proba dimljeni sjemećki kajmak, kupuje ga ponovo“, dodaje ova skromna žena.

Ninković  je najbolji stočar u višegradskoj opštini

Njen suprug, Momir Ninković najpoznatiji je stočar na ovim prostorima gdje na sjemećkim livadama pase preko trideset goveda.

Ninković komentariše da nije nikakva mudrost, a ni umjetnost, na ovim terenima proizvoditi kvalitetan kajmak jer pogoduju klimatski uslovi i priroda uz sinhronizaciju rada čovjeka.

"Ovo je ekološki nezagađeno područje, bogato planinskom travom i ljekovitim biljem. Ispašu vršimo na 1.200 metara nadmorske visine i zbog toga naš kajmak ima veoma specifičan ukus“, ističe Ninković i dodaje da je jedini problem za domaćinstvo odsustvo vode.

Očekuje se i rješavanje dovođenja vode u selo Kopito

"To je ogroman nedostatak za naš život i proizvodnju. Stoku pojim na lokvama, a mi vodu dovlačimo u buradima. Nedavno smo  u saradnji sa opštinom, krenuli  u ubrzaniju akciju rješavanja ovog dugoročnog problema“ , nadovezuje se ovaj pošteni čovjek.

Prije više od dvadeset godina, Ninković je napustio državni posao u Višegradu i vratio se na očevo imanje u selo Kopito kako bi bio sam svoj gazda.

Tu, pored supruge i njega, žive dva sina, snaha Danila i unučica Sofija.

"Na imanju oko stoke rade svi članovi porodice. Navikli smo se na seoske poslove. Najvažnije je da solidno živimo i da nikom ništa ne dugujemo“, zadovoljno se ponosi Ninković koji je jedini domaćin ovog udaljenog višegradskog sela.