Ishrana ovaca mora biti u skladu sa godišnjim dobom i hranidbenim potrebama

Ishrana ovaca naizgled je vrlo jednostavna, obično se svodi na grupnu ispašu na pašnjacima i prirodnim livadama. Ipak, ako je riječ o intenzivnoj proizvodnji mesa, mlijeka, vune, najrentabilniji tip ishrane ispaša nije dovoljan jer ne zadovoljava sve hranidbene potrebe. Ishranu prate godišnja doba i vegetacijski ciklus biljaka, obzirom da su ovce obično u brdsko-planinskim predjelima, uskoro će biti sve manje svježe voluminozne krme, te slijedi priprema za zimsku ishranu i spuštanje stada sa planinskih pašnjaka u niže predjele.

Ispaša ne zadovoljava sve hranidbene potrebe

Ispaša ovaca na prirodnim livadama i pašnjacima jeste ekonomski isplativa, međutim ne treba zanemariti činjenicu šta su stvarne hranidbene potrebe ovaca i kada se manifestuju. Sastav obroka mora pratiti starost, spol, vanjske faktore poput temperature, vlažnosti, tjelesne mase, zdravstvenog stanja, stanja bremenitosti itd. Travnati sastav pašnjaka, izuzev održavanih i planski zasijanih travnih kultura, ne zadovoljava sve hranidbene potrebe ovaca iako one konzumiraju razne vrste trava, leguminoze, korova, i za razliku od ostalih domaćih preživara, potpunije koriste ispašu. Ovce su preživari i njihova ishrana mora da bude svedena na balansiranje obroka voluminoznim svježim krmivom, naročito sa mahunastim biljem koje je puno proteina i postepeno dodavanje koncentrata.

Ovce su preživari i njihova ishrana mora da bude svedena na balansiranje obroka voluminoznim svježim krmivom.

Preporučljivo je bremenitim ovcama prije jagnjenja uz ispašu pojačano u obrok dodavati i koncentrat i zrnasta hraniva maksimalno do 400-500 grama dnevno po grlu. Ograničavajući faktor ispaše započinje u jesen krajem vegetacije i tokom zime, te se u zimskim danima svježa krma mora nadomjestiti kvalitetnom silažom uz dodatak sijena i zrnaste koncentrovane hrane.

Konstantno balansiranje sastava obroka

Baš kao i kod muznih goveda gdje balansiranje obroka prati laktacionu krivu, te faze prije i poslije zasušenja, slično se manifestuje balansiranje obroka i kod ovaca što zavisi od perioda pripusta, bremnitosti, perioda prije i poslije jagnjenja ili u punoj proizvodnji mesa i mlijeka. Obrok nije nikada, niti može biti isti za različit tip pasmine, proizvodnje, spol, godišnje doba i faze bremenitosti i jagnjenja.

Rasplodni ovnovi u obroku konstantno tokom godine, radi održavanja rasplodne kondicije, moraju imati pored sijena, ispaše i krmne smjese žitarica najčešće zrnje zoba, pšenice, ječma i kukuruza do 700-800 grama/dan. Nakon što ovce prstanu sa proizvodnjom mlijeka, uz voluminoznu krmu po potrebi je preporučljivo u manjim količinama dodavati u obrok koncentrat do maksimalno 200-300 grama/danu. Uz kvalitetnu voluminoznu ishranu može se ova količina koncentrata i smanjiti što proizvodnju svakako čini isplativijom. Priprema ovaca za pripust je jedna od najzahtjevnijih faza i razdoblje kada je osnovni zadatak ostvariti što bolje zdravstveno stanje i rasplodnu kondiciju ovaca. Voluminozna krma mora biti dobrog kvaliteta, ispaša kvalitetnim travnim smjesama, a četiri sedmice prije sezone pripusta u obrok uključiti žitarice otprilike do 300 grama/danu, što opet zavisi ima li na raspolaganju dovoljnih količina kvalitetne voluminozne krme, jer se onda nedostatak takvog hraniva postepeno dopunjuje žitaricama, naročito u zimskom periodu.

Obrok nije nikada, niti može biti isti za različit tip pasmine, proizvodnje, spol, godišnje doba i faze bremenitosti i jagnjenja. 

Faza proizvodnje mlijeka kod ovaca dijeli se na dvije faze:

1. faza do 40-45 dana
2. faza zadnjih 40-45 dana laktacije 

Obje faze su karakterističe u pogledu balansiranja obroka gdje se na početku laktacije uz pojačanu svježu voluminoznu krmu ljeti, a silažu zimi obezbjeđuju potrebe za proteinom uz dodatak cca: 1kg livadnog sijena i mineralno-vitaminskih dodataka po grlu.

Zahtjevnija i složenija zimska ishrana

S pravom se kaže da je zimska ishrana ovaca kompleksnija. Nedostatak svježe krme i ispaše tokom zimskog perioda mora se nadomjestiti kvalitetnim hranivom, a najjednostavnije i najbolje rješenje je silažni kukuruz, a poželjne su i druge žitarice u kombinaciji ili silaže trava, leguminoza i travno-leguminioznih smjesa. U kombinaciji različitih vrsta biljnog materijala za silažu tačno se mora znati sastav travno-djetelinskih smjesa, repnih rezanaca ili grahorica kako bi se pravilno izbalansirale potrebe za proteinom i energijom. Zašto baš je ovaj omjer bitan, razlog je period bremenitosti u zimskom periodu kada ovce zahtjevaju najkvalitetniju silažu uz dodatak koncentarata u periodu prije jagnjenja. Također preporučljiva sjenaža je sijeno od lucerke 1-1,5 kg dnevno. Za potpun obrok tokom zime pravilo je da pored silaže 3-4 kg dnevno, ako je izuzetno kvalitetna da se dodavanje sijena može smanjiti i do 0,5 kg/grlu. Također neizostavna je i stočna kreda do 10 g/dan kako bi se smanjila pojava kiselosti.