Inženjerka poljoprivrede na čelu porodične farme: Spomenka je primjer uspješne žene na selu

Dok mnogi mladost i diplomu visokoškolskih ustanova vide kao kartu ka uredskoj stolici, Spomenka Švraka iz sela Vrbaška kod Gradiške izabrala je drugačiji, ali za nju jedini pravi put. Kao diplomirani inženjer poljoprivrede, smjera animalne proizvodnje, odlučila je ostati na rodnom imanju i preuzeti vođenje porodične farme muznih krava.

"Ja sam uz krave odrastala i danas tu farmu uspješno vodim, već dobrih 13 godina", kaže nam Spomenka.

A, priča porodice Švraka primjer je kako se tradicija i moderna tehnologija mogu spojiti u održivu ruralnu priču. Počeci su bili skromniji, sa 25 pa 30 krava, da bi nabavkom robota za mužu prije četiri godine postepeno proširivali kapacitete. Danas farma broji oko 75 muznih krava, a savremeni sistem znatno je olakšao svakodnevicu.

Od jutarnje kafe do kompjuterskih podataka

Spomenkin radni dan počinje rano, oko pola sedam ujutro. Nakon prve jutarnje kafe, pregledava podatke na kompjuteru gdje prati stanje na farmi, a potom slijedi obilazak i hranjenje podmlatka – junica i teladi, te miksanje obroka za krave.

"Nakon toga svako ide za svojim poslom – neko na njivu, neko ostaje u štali. Mehanizacijom smo većinom pokriveni, pa je rad znatno lakši u odnosu na prije pet ili šest godina. Sezona se sada polako privodi kraju, ostalo je još malo kukuruza za branje. Iako na selu pravog odmora nikada nema, godina iza nas nije bila za pohvalu, ali ja se uvijek nadam boljem", priča Spomenka.

Na pitanje da li bi ikada mijenjala svoj posao za rad u nekom uredu, odgovara bez oklijevanja:"Ne, nikada."

Vodi se onom narodnom da je lakše raditi sa životinjamam nego sa ljudima. Kako kaže, ako je nekada imala i mrvu sumnje da je pogriješila što je ostala na selu, danas je apsolutno sigurna da nije.

"Kad vidim kako se narod ponaša i kakvo je vrijeme došlo, često u šali kažem: 'Drage moje krave, lako je meni s vama pričati'. Ovdje imate slobodu. Raditi se mora, ali kada proizvedeš svoj proizvod, znaš šta jedeš. Doći će te domaće vrijednosti na cijenu i kod nas jednog dana", priča optimistično.

Nije se obazirala na negativne komentare

Iako svjesna da položaj žena na selu u našem društvu još uvijek nije dovoljno cijenjen, ističe da se ovaj posao ne može raditi bez ogromne ljubavi. Za mnoge je ona svijetao primjer, dok su je drugi u početku preispitivali.

"Ne znam kako me druge žene vide – jesam li za njih idol ili 'budala' što ovo radim, ali da ponovo biram, opet bih izabrala selo prije grada. Često su mi govorili: 'Šta ćeš kod kuće, hajde na posao, imaš fakultet, dobru platu...', ali ja se nikada nisam obazirala na negativne komentare. Imala sam svoje idole i učila od drugih žena sa sela koje su mi pomogle svojim iskustvom."

Žene čuvaju prirodu i pokreću selo - gdje su njihova prava?

Danas je ona ta koja je spremna pružiti ruku podrške mlađim generacijama. Svakoj mladoj ženi koja voli prirodu i životinje poručuje da slijedi svoj osjećaj, uz obećanje da će joj rado udijeliti savjet, ukazati na greške koje je sama pravila i olakšati joj početak.

Porodični tim i podrška

Uspjeh na farmi rezultat je i dobre porodične organizacije. U poslovima joj pomažu majka, sestra i otac – koji je, iako u penziji, i dalje ključni savjetnik.

"Ja vodim farmu, ali otac ima ogromno iskustvo i za sve se konsultujem s njim. Imamo i dva zaposlena radnika, pa timski dobro funkcionišemo. Pomalo vozim traktor u dvorištu kad treba nešto preparkirati, a iako ne moram ići u polje s mašinama jer imamo radnu snagu, ni to mi nije strano. Da moram, uradila bih to bez problema", zaključuje ova inspirativna poljoprivrednica.

Spomenka Švraka je primjer savremene i uspješne žene koja je spojila struku, tehnologiju i porodičnu tradiciju. Njen put potvrđuje da se uz visoko obrazovanje, jasnu viziju i rad na vlastitom imanju može izgraditi vrhunska karijera i agrobiznis.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor