Crvena kokošja grinja nanosi štete živinarstvu

Crvena kokošja grinja ili tekut veliki je problem u živinarstvu, posebno kada je riječ o kokoškama nosiljama. Nanosi štetu u proizvodnji jaja i mesa, a borba za njeno uništenje u objektima je veoma dugotrajna i teška. Nalazi se u živina koja se gaje u ekstenzivnim uslovima, ali su sve češće i u intenzivnim sistemima i u kavezima.

Parazit noću sisa krv

Naziv crvena grinja potiče od boje koju parazit dobije kada se nasisa krvi. On je aktivan noću - mrak koristi da se pripoji uz životinju i da sisa krv. U toku dana krije se na različitim mjestima u objektu, kao što su razne rupe, pukotine i međuprostori. Dakle, migrira sa životinja na opremu, pa se ne može mnogo postići tretmanom same životinje. Osim toga, crvena kokošja grinja može veoma dug period izdržati bez hrane i bez domaćina, pa preživljava u objektu čak i kada se jato iseli i napravi pauza.

"Ako se objekat ne istretira pravilno, postoje uslovi da se odmah inficira i naredno jato. Ono što kod kokoši nosilja pogoršava problem je to što one veoma dugo ostaju u objektu, jer ciklus traje godinu dana, što omogućuje grinjama da se razmnože u velikom broju. Prenamnoženosti doprinosi i relativno kratak ciklus razvoja grinje, kojoj je potrebno od sedam do 14 dana da se razvije iz jaja u odraslu formu. U uslovima povećane temperature (25°C-30°C) i vlažnosti vazduha (60%-70%), taj proces može biti i kraći", upozorava Duška Petrović iz PSSS.

Kako suzbiti crvenu kokošju grinju?

Tretmani koji se primijenjuju za suzbijanje tekuti mogu se podijeliti na konvencionalne i alternativne.

Konvencionalni tretmani obuhvaćaju preparate na bazi organo fosfata, karbomata i piretroida, ali njihovo djelovanje nije uvijek djelotvorno, jer su paraziti razvili određeni stupanj otpornosti na preparate, pa nisu tako efikasni. "Loše doziranje i pogrešna aplikacija preparata samo doprinosi stvaranju rezistencije. Doze ne smiju biti previsoke, jer predstavljaju rizik za zdravlje živine, a može doći i do pojave rezidua u jajima i mesu", napominje Petrović.

Preporuke:

• ne koristiti konstantno isti preparat;
• za pojedine proizvode obaviti test rezistencije;
• preparate upotrebljavati prema uputstvu proizvođača;
• pažljivo tretirati objekte, uključujući sva mjesta gdje se grinje mogu zavući;
• kad god je moguće aplicirati preparat u toku noći, kada grinje izlaze iz svojih skloništa.

Alternativni tretmani u vezi su sa esencijalnim uljima dobijena iz timijana, bijelog luka i čaja. Oni imaju toksično djelovanje na kokošje grinje. Negativna nuspojava može biti pad nosivosti i pojava stranog mirisa u jajima. Biloški pesticidi, kao što je Spinosad, također imaju dobru reputaciju u upotrebi u živinarstvu.

"Upotreba grinja predatora je novi metod. Kao prirodni neprijatelji crvenih grinja, ovi predatori su sposobni da se bore i da unište crvene grinje, ali ova metoda zahtijeva izvjesno iskustvo, znanje i vještinu", kaže Duška Petrović.

Dodaje da se koriste i toplinski tretmani. Oni podrazumijevaju zagrijavanje objekata na 60°C u trajanju od dva sata ili na 45°C na duži period, naravno poslije iseljenja jata. Trebalo bi voditi računa da previsoka temperatura ne ošteti neke plastične dijelove opreme. Tretman niskim temperaturama uz pomoć tekućeg azota ili suhog leda još je u eksperimentalnoj fazi, jer je suviše skup i nije pogodan za komercijalnu primjenu.