Čobanin sa 800 ovaca: "Radimo 6 mjeseci bez skidanja čizama, a niko nas ne cijeni"

Sa stadom od oko 800 ovaca, čobanin Marko Bjelić iz Gornjeg Ratkova kod Ribnika jedan je od rijetkih koji se danas bavi stočarstvom u velikom obimu. Zatekli smo ga u Derventi, gdje sa kolegama privodi kraju višemjesečni boravak na terenu.

Iza njih je, kako kaže, izuzetno teška zima. Od kuće su krenuli još 4. oktobra prošle godine, a mjeseci koji su uslijedili donijeli su brojne izazove.

"Bilo je baš teških trenutaka, posebno kad je pao snijeg. Januar i februar nisu bili laki, duboki snjegovi i mrazovi. To su situacije gdje se boriš i sa vremenom i sa prirodom, ali moraš izdržati”, priča Bjelić.

Niko te ne cijeni

Dodaje da život čobana nije za svakoga i da ga mogu izdržati samo oni najuporniji. "Ovo ne može svako da radi. Skineš čizme na kratko, ali ih praktično nosiš 6 mjeseci bez prestanka. To je težak život, a niko te ne cijeni", ističe on.

Pored teških uslova rada, dodatni teret predstavlja i ekonomska situacija u kojoj se domaći proizvođači nalaze. Niska premija i jak uvoz, kaže, guše domaću proizvodnju.

"Premija je 23 marke, to nema nigdje. Sve što valja, uništava se. Sve je uvozno. Nađi jedno domaće jagnje u marketu – nema ga. Jedemo uvozno, a naše ne možemo prodati po pravoj cijeni", navodi Bjelić.

Prema njegovim riječima, realna cijena jagnjeta trebalo bi da bude 10 marka po kilogramu, kako bi proizvođači mogli opstati.

"To je jedina cijena da možemo prodati i da opstanemo. Ovako – ne možemo konkurisati uvozu", dodaje on.

Napadi bez razloga

Osim ekonomskih problema, čobani se, kako kaže, susreću i sa nerazumijevanjem okoline, ali i nepoštovanjem.

"Često nas ponižavaju, na putu nas gledaju kao da smo najgori ljudi. Ima dobrih ljudi koji poštuju, ali ima i onih drugih koji nas napadaju bez razloga", priča Bjelić.

Čoban Neđo je u oktobru zatvorio kućna vrata, a otvorit će ih tek u aprilu

Ipak, uprkos svim izazovima, on i još trojica čobana nastavljaju svoj put, do maja planiraju stići kući.

"Četvorica nas je. Idemo dalje preko Prnjavora, pa do kuće, početkom maja da se vratimo. Mora se raditi", zaključuje Bjelić.