Ječam

Ječam se uglavnom koristi kao stočna hrana jer posjeduje visoku hranidbenu vrijednost. U hranidbi stoke ječam se koristi kao prekrupa (izmrvljeno zrno koje se koristi za dodavanje u brašno za hljeb i u druge proizvode), pa ga je dobro miješati s ostalim zrnatim kulturama, a količina ječma u smjesi ovisi o vrsti i načinu hranidbe životinja. U industriji se upotrebljava prvenstveno u proizvodnji piva i alkohola jer daje kvalitetan slad. Slad ječma upotrebljava se u pekarskoj, konditorskoj, tekstilnoj industriji, u proizvodnji kvasca, škroba i dr.

Morfološka i biološka svojstva ječma

Korijen je žiličast i slaba mu je usisna snaga. Stabljika ima 5–7 koljenaca i međukoljenaca, može narasti i do 1,5 m, šuplja je i sklona polijeganju. Ječam može oblikovati do 5 sekundarnih stabljika. List se sastoji od lisnog rukavca i plojke i sličan je listu ostalih žitarica. Za razliku od ostalih žitarica u usjeku klasnog vretena ječma može biti zbijen jedan, dva ili tri klasića. Ako se u usjeku klasnog vretena razvije jedan klasić; postoji jedan red s jedne i drugi red s druge strane klasa - tada je to dvoredni ječam. Plod je zrno, građeno kao i u ostalih pravih žitarica. Masa 1 000 zrna iznosi 30–40 g, a hektolitarska težina 60–70 kg. Dvoredni ječam ima veću masu i hektolitarsku težinu od višerednog. Vegetacijsko razdoblje jarog ječma traje 55–130 dana.

Agroekološki uvjeti za uzgoj ječma

Temperatura

Skromnih je zahtjeva prema vlazi i toplini u odnosu na pšenicu. U toku vegetacije za nesmetan razvoj dovoljno je do 450 mm pravilno raspoređenih oborina. Klijanje se odvija i pri temperaturi 1-2 °C, optimalna temperatura za porast jest 15 °C, a također podnosi i niske temperature do -20 °C nakon što prođe proces kaljenja.

Voda

Ječam dobro koristi zimsku vodu, rano počinje i ranije završava vegetaciju, pa se u tome sastoji njegova nešto veća otpornost na sušu. Na nedostatak vode najosjetljiviji je u vrijeme nalijevanja zrna.

Tlo

Ima slabije razvijeniji korijen od drugih žitarica i ne podnosi tla slabijeg kvaliteta (naročito pivski) i kisela tla. Takva tla treba izbjegavati dok se ne popravi nivo njihove kiselosti. Optimalan pH iznosi 6,5-7,2. Za uzgoj ječma treba izabrati tla na kojima nema zadržavanja suvišnih oborinskih voda i visokih podzemnih voda.

Agrotehničke mjere uzgoja ječma

Plodored

Obvezno ga treba uzgajati u plodoredu jer uzgoj u monokulturi donosi niske prinose i vrlo lako obolijeva. Za ječam su dobre pretkulture zrnaste mahunarke, uljana repica, suncokret, ranije sorte (hibridi) kukuruza, djetelinsko-travne smjese i druge kulture. O plodosmjeni posebno treba voditi računa ako se sije pivski ječam. Najbolji rezultati postižu se ako se sije nakon: krompira, industrijskih kultura (suncokret, uljana repica, šećerna repa) i zrnastih mahunarki (grah, grašak, soja).

Obrada tla

Osnovnu obradu tla, oranje za ozimi ječam obaviti 2-3 sedmice prije sjetve (ovisno o vremenu i pretkulturi) na dubinu oko 15 cm (ako je tlo teško i na njemu leži voda podrivati ga). O pretkulturi (ranija ili kasnija), ovisit će i osnovna obrada. Nakon ranih pretkultura obično se obavljaju dva oranja, pliće nakon žetve pretkulture i dublje, osnovno, 2-3 sedmice prije sjetve (do 25 cm) uz zaoravanje mineralnih gnojiva predviđenih za osnovnu gnojidbu. Dopunskom pripremom tla (tanjurača, drljača, sjetvospremač rotodrljača) treba stvoriti usitnjeni površinski sjetveni sloj mrvičaste strukture do dubine sjetve.

Gnojidba

Gnojidba ječma može se obaviti gnojivima organskog porijekla kao što su stajska gnojiva, razni komposti, gnojnica i drugim gnojivima organskog porijekla. Prvu prihranu ječma najbolje je obaviti odmah nakon zime, kad je usjev u početnoj fazi busanja, i to gnojnicom ili gnojovkom. Drugu prihranu obaviti samo ako je nužno. Količina krutog gnojiva po hektaru treba iznositi 10-15 t. Količina gnojnice za jednu prihranu po hektaru treba biti oko 12 t. Gnojnica mora biti obvezno razrijeđena s vodom u omjeru 1 dio gnojnice prema 3 dijela vode. Gnojidbu treba obavljati u vrijeme oblačnog vremena ili rano ujutro i noću kako ne bi došlo do ishlapljivanja hranjiva. Za prinos od 5 t/ha potrebno je osigurati 110-120 kg azota, 70-80 kg fosfora i 100-120 kg kalija.

Izbor sorte ječma

Pri izboru sorte ječma moramo znati njegovu namjenu, koja može biti za hranidbu stoke, industrijsku preradu i dr. Primjerice, ako ječam proizvodimo za proizvodnju piva, tada ćemo odabrati neki od dvorednih ječmova koji mogu biti jari i ozimi (dvoredni zato što su mu ujednačenija zrna). Za hranidbu stoke odabrat ćemo četveroredac ili šestoredac. Za sjetvu obvezno treba koristiti deklarirano sjeme, po mogućnosti što krupnije frakcije.

Sjetva ječma

Sije se sijačicom u redove na razmak 8–10 cm. Gustoća sklopa iznosi 300-500 klijavih sjemenki/m2, a sije se na dubinu 3-5 cm.

Žetva ječma

Da bismo izbjegli sušenje, žanje se kad vlaga zrna bude manja od 14% - posebno je to važno za pivski ječam.

Izvor:

• Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.
• Prof.dr.sc. Mladen Jurišić; AGRO-BASE CD

Ječam jari dvoredni se uglavnom koristi kao stočna hrana jer posjeduje visoku hranidbenu vrijednost. Odličan je u zelenom stanju, sam ili u kombinaciji sa stočnim graškom ili grahoricom, a može se sušiti kao sijeno i silirati. Jari ječam osjetljiviji je na sušu od ozimog, posebno ako se kasni sa sjetvom. Predsjetveno, u ekopoljoprivredi, trebamo ići dva puta drljačom ili sjetvospremačem (razmak između dvaju prohoda treba biti desetak dana). Za jari ječam osnovna obrada tla (oranje) obavlja se 2 - 3 sedmice prije sjetve. Sije se krajem januara i u februaru.

Ječam ozimi dvoredni naziva se i Pivski ječam, ako se sije u jesen tada se koristi u ishrani stoke. Ove dvije spomenute primjene i jesu najvažniji razlozi uzgoja ozimog ječma.

Za ozimi ječam obrada treba početi ranije nego za pšenicu, s obzirom na raniju sjetvu. Iako ječam ima slabije razvijen korijenov sistem, on se zbog bioloških i fizioloških karakteristika može uzgajati na plodnim i manje plodnim tlima. Uzgaja se na nagnutim površinama, većim nadmorskim visinama, gdje druge žitarice ne mogu uspijevati.

Za ozimi ječam stajski gnoj površinski razbacati i zaorati ga plitko na dubinu 10 - 15 cm, ili ga zatanjurati. Drugi način primjene stajskoga gnojiva je ujesen površinski razbacati samoistovarnim prikolicama, kad je usjev visok 10 - 15 cm.

Ozimi ječam treba se zasijati ranije, pa pretkultura mora biti usjev koji ranije napušta tlo. Optimalni rok za sjetvu, kalendarski gledano, je period između 01.10. – 10.10. Vegetacijsko razdoblje ozimog ječma traje 240 – 260 dana. Sjetvu treba započeti krajem septembra, a završiti najkasnije do polovice oktobra. Žetva ozimog ječma dolazi oko 8 dana prije žetve pšenice. Realno očekivani prinosi ozimog ječma uz provođenje svih agrotehničkih mjera iznose 5 i više t/ha.

Izvor:

• Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.
• Prof.dr.sc. Mladen Jurišić; AGRO-BASE CD

Ječam ozimi višeredni potječe iz istočne Azije. Za ishranu stoke koriste se šesteroredne sorte. Ako se u usjeku klasnog vretena razviju sva tri klasića tada se s jedne strane klasa nalaze tri reda kao i s druge strane klasa, pa je to šesteroredni (višeredni) ječam.

Izvor:

• Prof. dr. sc. M. Gagro; Ratarstvo obiteljskog gospodarstva – Žitarice i zrnate mahunarke; 1997.
• Prof.dr.sc. Mladen Jurišić; AGRO-BASE CD