Limun

Limun je lijepa i vrlo dekorativna zimzelena biljka koja naraste od 3 - 6 m visine, sa sjajnim listovima, bijelim cvjetovima jakog mirisa i osvježavajućim plodovima. U odgovarajućem podneblju limunovo drvo cvate i do 3 puta godišnje, od maja do septembra, a nakon svake cvatnje daje plodove koji se koriste za jelo, sok i preradu.

Listovi su svijetlo zelene boje, jajoliki ili nešto produženiji, slabo nazubljeni, mirisavi, peteljka je gola bez krilaca. Plodovi limuna mogu biti ovalnog ili okruglog oblika, žute su boje, a unutrašnjost je ispunjena sokom. Plodovi limuna su opće poznata, zdrava prehrambena namirnica. Meso je razdijeljeno od 8 - 12 režnjeva u kojima se nalaze sjemenke. Kora može biti lagano hrapava ili glatka, a s unutrašnje strane obložen je bijelom spužvastom ovojnicom koja se zove albedo i nije jestiva. Sočnog je i kiselog ukusa.

U BiH je proizvodnja limuna niska jer ne postoji puno prirodnih uvjeta za uzgoj na velikim prostorima. Ipak, postoje mikrolokacije za uspješan uzgoj limuna na otvorenom - priobalno područje Neuma i krajnji jugozapadni dijelovi Hercegovine. Mnogo zastupljeniji je oblik gajenja limuna u saksiji u stanovima i kućama.

Agroekološki uvjeti za uzgoj limuna

Temperatura

Limun ne podnosi niske temperature. Temperature od -5 °C mogu prouzrokovati znatna oštećenja, pa i uginuće cijele biljke. Preporučuje se zaštititi krošnju voćke zaštitnom folijom tokom zimskih mjeseci. Jedna je od najosjetljivijih vrsta agruma na zimsku hladnoću. Za limun je kritična temperatura oko -5 °C. Ta granica može biti nešto niža, ako je limun kalemljen na podlozi Poncirus trifoliata, pa je ta granica oko -6,5 °C.

Voda

U septembru prekidamo s gnojidbom i  zalijevamo ih umjereno, tj. pustimo zemlju da se osuši između dva zalijevanja. Tokom ljetnih vrućina zalijevamo ih češće. Limuni traže velike količine vode, posebno u vegetacijskom razdoblju od aprila do kraja septembra.

Tlo

Limunu odgovaraju dobro drenirana tla lakše teksture. Najprikladnija su ilovasta ili pjeskovito-ilovasta plodna tla te osunčani  položaji, zaštićeni od vjetra.

Izbor sorti limuna

Limune uglavnom dijelimo na žute i zelene, ali to je samo komercijalna podjela jer i jedni i drugi rastu na istom drvetu. Zeleni limun se razvija iz proljetnog cvijeta drveta umjetno (namjerno) izazvanom sušom koja mora trajati 40 dana između juna i jula. Tako dobiven proljetni plod ima tanku, zelenu koru i vrlo sočno meso. Podnosi duga putovanja i skladištenje, pa je moguć izvoz po cijelom svijetu.

Žuti plodovi, koji su uobičajeni na tržištu, sazrijevaju zimi. Ovaj način korištenja drveta značajno skraćuje njegov životni vijek, ali kako je vrlo isplativ, vrlo često se koristi.

Održavanje nasada limuna

Rezidbom se, obično, grane ne prikraćuju, nego se odstranjuju. Odstranjivanjem grana odstranjujemo konkurentne grane i forsiramo rast ostavljene mladice. Intenzitetom rezidbe, tj. količinom odstranjenog drveta i oštrinom reza određuje se kondicija, bujnost i rodnost voćke. Oštrom rezidbom dobiva se više vegetativnih, a manje rodnih pupova. Slabijom rezidbom ili izostankom rezidbe razvija se voćka manje bujnosti i slabije kondicije, što dovodi do neujednačene rodnosti.

Budući da se agrumi u posudama uzgajaju i kao ukrasne biljke, njihova je rezidba važna iz estetskih razloga. Ona se sastoji u oblikovanju kuglaste krošnje i prorjeđivanja. Krošnje se prorjeđuju svake godine krajem zime, prije početka vegetacije. Režu se grane koje su predugačke ili rastu prema unutrašnjosti.

Gnojidba limuna

Od aprila do augusta agrume treba gnojiti jednom sedmično, najbolje posebnim  gnojivom za agrume. Ako je biljka neishranjena, njezino lišće je žute boje.

Berba limuna

Prve tri četiri godine u mladom nasadu nema plodova. Osim toga, to su svježi mirisni plodovi, ekološki, bez tretiranja fungicidima.

U odgovarajućem podneblju limunovo drvo rodi dva put godišnje. Proljetna cvatnja iz koje izrastaju najbolji plodovi traje najmanje dva mjeseca. Isto toliko dugo zreli plodovi mogu čekati branje na grani, što dozvoljava neprekidno branje tokom cijele zime, od novembra pa do aprila ili maja. Druga cvatnja, koja se u komercijalnim nasadima izaziva prisilno, traje u augustu i septembru, a plodovi se počinju brati u maju, odmah nakon što se poberu zadnji zimski plodovi. Jedno odraslo drvo u povoljnim klimatskim uvjetima daje 600 - 800 plodova godišnje.

Uzgoj limuna u posudi

Za uzgoj limuna u posudi najprikladnija je južna strana s mnogo svjetlosti. Ljeti mora obavezno biti vani, na svježem zraku. U zimskom razdoblju potrebno ih je unijeti u zatvorenu svjetlu prostoriju (najbolje na ostakljeni balkon), gdje se temperatura ne spušta ispod 10 °C. Uslijed nedostatka svjetlosti biljka može odbaciti lišće, pa je ogoljele grane potrebno prikratiti, kako bi iz istih početkom proljeća potjerali mladi izdanci.

Sobnim citrusima potrebna je umjetna oplodnja da se osigura što veći broj plodova. Oni se lako mogu uzgojiti iz sjemena, ali da bi donosili plodove, takve biljke treba kalemiti mladicama uzetim s biljaka koje daju plod. Najpovoljnije je vrijeme za kalemljenje od 15. 08. do 15. 09. Presađuju se svake 2 do 3 godine u smjesu listovače, komposta i oštrog pijeska s nešto teške zemlje. Patuljasti oblici Citrus chinensis i Citrus japonica malog su rasta i nešto osjetljiviji. Agrume u proljeće treba orezati, ljeti dohranjivati, a ujesen spremiti u svijetlu prostoriju, na temperaturu od 3 do 15 °C.

Najlakši za uzgoj u posudama je limun (Citrus limon). Cvate cijele godine i stvara plodove pa je njegovo stablo vrlo lijepo kad se istodobno na njemu nalaze bijeli cvjetovi, mali zeleni plodovi i veliki žuti limuni. Limeta (Citrus limetta) je atraktivna biljka, manja od limuna, aromatičnih i slatkastih plodova, a cvate tokom proljeća i ljeta. Naranča (Citrus sinensis) dobro podnosi i niže temperature, a mandarinu (Citrus reticulata) ne treba redovito orezivati jer ima prirodno gustu i skladnu krošnju. Za uzgoj u posudi idealan je kumkvat (Fortunella), agrum manjeg i kompaktnog rasta koji se kasno na jesen i početkom zime okiti brojnim malim plodovima narančaste boje, koji se jedu zajedno s korom.

Izvor: Ing. K. Petranović; Voćarstvo; 2005.