Sretenovi pastuvi krstare Zelengorom i privlače velik broj turista

Zelengora je čudesna planina, a njeni predjeli nestvarne i neponovljive ljepote, sakrivene u riječnim kanjonima, dubokim mračnim šumama i otvorenim livadama prepunim ljekovitog bilja. Krase je mnoge vrste četinarskog i listopadnog drveća jedinom prašumom u Evropi i čistim prozračnim nebom iznad nje.

Biseri Zelengore su njene gorske oči, devet jezera sa čistom vodom koja se može piti kao da je sa izvora.

Jahanje na Mališevim konjima - turistička ponuda Zelengore

Na njenim obroncima skoro skrivena sela i drčni, ali gostoljubivi gorštaci. Jedan od njih je zanesenjak prirodom, Sreten Mališ iz sela Vrbnica koji je davno odlučio da ljubiteljima planine pokaže bar dio njenih ljepota i tajni, ali ne na običan način, pješice ili automobilom, već na konjima. Njegova ergela se sastoji od šest prekrasnih pastuva bosansko-brdske i arapske pasmine, dobro njegovanih i timarenih, opremljenih opremom za jahanje po livadama, šumama i vrletima.

"Kada se ukaže potreba koristim i tri pastuva od komšije tako da se nekad može dogoditi da cijeli karavan, sa turistima rano ujutro krene iz Vrbnice u srce Zelengore", počinje svoju životnu priču čovjek koji se opredijelio da bistvuje na ognjištu svojih predaka i tu ostvari egzistenciju.

Mališevi konji su pitomi, umiljati i dresirani da na njima jašu početnici pa je zbog toga osnovao i školu jahanja.

"Moj konjički klub nosi ime "Bijesni vranac", ali konji nisu bijesni. To je metaforično, mirni su i lako ih je uhvatiti", objašnjava Mališ.

U selo Vrbnicu svaki ljetni dan dolaze turisti. Mališ za njih organizuje rekreativno jahanje na konjima do Orlovačkog, Bijelog i Crnog jezera gdje se provede cijeli dan.

"Nema, meni se čini, zemlje iz koje nisu dolazili turisti i jahali na mojim konjima. Često im nosimo i teret ili se pretvorim u vodiča kako bi im objasnio i pokazao sve ljepote koje Zelengora ima", dodaje Mališ.

Kroz seoski turizam do obezbjeđivanja novca za egzistenciju

Preostali stanovnici Vrbnice specijalizovali su se da turistima obezbjede lijep odmor. Za njih se priprema domaća hrana, spavaju u sobama koje mirišu na ljekovito bilje i lučevinu, a Mališ im ugođaj uveća jahanjem konja.

"Nemam ti ja neke posebne reklame. Samo fejsbuk stranica, broj telefona i to je to. Najveća reklama mi je preporuka od onih gostiju sa kojima sam se družio i učio ih jahanju. One prenose jedni drugome, pa se broj turista iz godine u godinu povećava", kaže Mališ.

Kada nije na jahanju, ovaj vrijedni čovjek priprema hranu za svoje voljene životinje, obilazi ih i timari.

"Konji su divne plemenite životinje. Osjećaju puls čovjeka, gazde, a kada se nađu na putu ili stranputici, ne trebaju im komande. Nikad mi se nije desilo da neko od turista padne sa konja i da se, ne daj Bože, povrijedi", ističe Mališ.

Ako vas, slučajno put navede u zelengorsko selo Vrbicu, potražite Sretena Mališa. S njim i njegovim plemenitim životinjama dan će vam proći kao tren. I vratićete se kući oplemenjeni, osvježeni i puni snage sa mišlju da nije sve u asfaltu i gradskim ulicama i da život u carstvu lišća i trava može biti itekako lijep.