Skaču metar u vis i bježe u nepoznato: Nenadove patuljaste ovce

Postojeće stado domaćih autohtonih rasa životinja kao i rasa sa Balkana Nenad Ordić, vlasnik Etno sela "Vila Jefimija", iz sela Preobraženje, kod Vranja u Srbiji, decembra prošle godine upotpunio je i primjercima francuske patuljaste ovce. Da postane vlasnik jednog omanjeg stada ovih ovaca odlučio je kada ih je vidio na imanju svog prijatelja u Sremskoj Mitrovici.

"Vidjevši ih onako male sa predivnom vunom na sebi u raznim bojama odmah sam poželio da ih imam u svom etno selu kako bi u njihovoj ljepoti mogli da uživaju i naši gosti", priča oduševljeno Nenad.

Tu namjeru odmah je podijelio sa svojim prijateljem koji mu je dao adresu čovjeka od koga može da ih kupi. Stupio je u kontakt s njim i dogovorio kupovinu petnaestak ovaca. Kada ih je dovezao u etno selo oduševljeno su ih dočekali članovi njegove porodice koji naprosto nisu mogli da se odvoje od njih. Ovo pogotovo kada su vidjeli mužjake koji su ih onako mali, po izgledu asocirali na muflone.

"Mužjaci ove rase ovaca se ne šišaju i imaju istu boju dlake kao pravi mufloni. Odrasla ovca u prosjeku teži od 12 do 25 kilograma i veoma je izdržljiva životinja", kazuje Nenad.

Jurnule u nepoznato

Njihovu pravu ćud, međutim, upoznali su već poslije nekoliko dana kada Nenad nije dobro zatvorio vrata štale u kojoj su bile smještene. Privučene zovom šume koja se nalazila samo na nekoliko metara od njih jurnule su u nepoznato. Da ih nema primijetili su tek predveče kada su sa rudarskim lampama na glavi krenuli kroz šumu da ih traže. Uplašene životinje dozvoljavale su samo na trenutak da im se približe, a potom bi se strahovitom brzinom udaljile od njih i ko zna da li bi ih ikada uhvatili da njegova šuma koja se nalazi na površini od tri hektara nije ograđena žicom.

"Prilikom kretanja brže su od srne. I kada bismo pomislili da smo ih satjerali u ćošak i da ćemo ih uhvatiti znale su da se probiju kroz naše redove, udalje i ponovo okupe", priča Nenad ističući da su se ove prepametne životinje sa njima u tim trenucima bukvalno poigravale.

Poslije šest i po sati jurnjave po šumi Nenad je uspio da uhvati sve ženke, dok se ovnovi nisu dali. Vidjevši da ne može da ih nadmudri ostavio ih je nadajući se da će se sami pripojiti stadu u jutarnjim satima što se i dogodilo.

"Prava je sreća što sam svoj posjed pod šumom na vrijeme ogradio inače ih nikada ne bih našao”, tvrdi Nenad.

Mijenjaju boju runa

Otuda ga živahnost njihovih jagnjića nimalo nisu iznenadila poslije jagnjenja. Naš sagovornik ističe da ih majke donose na svijet težine od jedva jednog kilograma. Prilikom odrastanja mijenjaju boju runa, pa tako oni koji se rode sa crnom pređu u sivu, a oni sa žutom dobiju prelijepu crvenu dlaku. Čim malo ojačaju i krenu da jedu koncentrat odmah kreću sa igrom koja podrazumijeva i skakanje uvis u visini od više od jednog metra. Kada neki ljudi vide ove njihove vragolije redovno ih podsjete na koze, pa jednim dijelom i iz tog razloga znaju da ustvrde i da nisu ovce.

Crna svinja "mijenja" traktor - ore njivu i iskorjenjuje korov

"Ovu rasu ovaca kojoj ne treba mnogo prostora u nekim zemljama drže isključivo za održavanje travnatih površina zato što prilikom paše zubima samo sijeku travu i ne čupaju iz korijena", ističe vlasnik Etno sela "Vila Jefimija" koji naglašava da su ojagnjenu jagnjad već pripitomili i da ih zajedno sa odraslim jedinkama pripremaju za pripajanje stadu vitorogih žuja, koje se također nalaze u njegovom vlasništvu, kako bi zajedno boravile na paši oko etno sela.

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor