Rafting na Tari pokreće lokalnu ekonomiju

Sir, kajmak, meso, med, sokovi od šumskog voća i još mnogo toga što proizvedu lokalni poljoprivrednici "potroše" turisti iz cijelog svijeta u kampovima pokraj Drine.

"Od lokalnih poljoprivrednika kupujemo jaja, sir, kajmak, meso, prije svega janjetinu i teletinu. Seljaci uzgajaju životinje na 1.000 i više metara nadmorske visine. Ovdje kasni genetski inžinjering, tako da u mesu nema stimulatora rasta", pola kroz šalu, pola kroz zbilju poručuje nam vlasnik kampa "Ivona" u Bastasima nedaleko od Foče, Branko Sokolović.

Polako napreduje razvoj seoskog turizma

Rafting na rijeci Tari postao je zanimljiv zaljubljenicima u prirodu širom planete i nije ni čudo što je jedan od motora razvoja lokalne ekonomije. "Stranci su navikli na hotelsku hranu i oduševe se našom trpezom. Samo za doručak na meniju je 12 "stavki" napravljenih od sirovine kupljene od lokalnih proizvođača. Pošto rafting zahtjeva puno snage i energije, mnogi kažu da godinama nisu pojeli toliko hrane. Zrak je čist, planinski, pa se i duplo kraće spava. Kada su kampovi puni, što čini 1.500 - 2.000 ljudi potrebno je 200 skipera, 100 konobara, 200 kuharica, 200 vozača i kombija, tone hrane i hiljade litara pića. Uz to, plaća se turistička taksa. Ljudi su zaposleni, prijavljeni su, tako da i država ima koristi", kaže Sokolović.

U zavisnosti od dužine rada kampa, radnici su angažirani od 3-5 mjeseci. Inače, rafting na Tari počinje krajem aprila, a zna potrajati sve do oktobra. I da ne bude zabune, rafting počinje na Tari, u koju se nakon nekoliko kilometara ulijeva Piva i tako nastaje - Drina.

"Probijaju" put da ne bi plaćali taksu Crnogorcima

Gosti koji odsjednu u kampovima uz Drinu imaju i tu "poslasticu" da dožive izvornu balkansku birokraciju. Naime, kada navuku opremu za rafting, stave čamac na džip i upute se na rijeku, a očekuju ih četiri "checkpointa". Nekada se oni brzo savladaju, a katkada čekanje zna potrajati, što izaziva veliku nervozu kod gostiju. Naime, nakon nekoliko kilometara planinskog puta stižete na bosansko-crnogorski granični prijelaz, kada ga savladate čeka vas crnogorsko-bosanski pa potom prva patrola crnogorskih službi i na kraju druga. Uz to, Crna Gora je ove godine po učesniku raftinga podigla taksu sa 1,5 na 4,5 € što je konačno "prelilo kap na čaši".

"Da bi izbjegli sve neugodnosti, vojska BiH probija put kroz planinu, tako da očekujemo da će sljedeće godine sve birokratske peripetije ostati za nama, drugim riječima, za raftig Tarom nećemo morati ulaziti u Crnu Goru. Niko ne bježi od plaćanja takse, ali granična zadržavanja znaju biti veoma neprijatna. Sa druge strane probijanje puta kroz planinu će pomoći oživljavanju tog kraja. Čak jedno selo, Vjernovići, ni danas nema struju, iako kroz selo prolazi dalekovod. Očekujemo da će sada meso, kao i kajmak, sir, rakija iz tog sela lakše nalaziti put do naših kampova", kaže Branko Sokolović.

Rafting, trekking, offroad safari i još ponešto

Poduzetni domaćini u kampovina kraj Drine gostima su organizirali program za 3, 5 i 7 dana - sve po želji. Za već spomenuti rafting vlasnici kampova moraju imati sve, od profesionalnih čamaca za divlje vode, zatim kompletnih neoprenskih odijela i cipela, do pojaseva za spašavanje i kaciga. Skiperi poseduju certifikate IRF i veliko iskustvo na divljim vodama. Rafting je zamišljen i provodi se kao aktivni turizam, gdje uz savjete iskusnog skipera turisti prolaze kroz vjerojatno najuzbudljiviji kanjon jugoistočne Evrope. U toku samog raftinga adrenalin podižu brzaci kojih je 50, a za poznavaoce ove oblasti da napomeneno da su po međunarodnoj skali stepena snage u rasponu od 2 pa sve do 4 stepena. Naravno, hrabriji na rafting idu u proljeće kada je rijeka opasnija.

Uz rafting tu je i trekking. To je skup aktivnosti pješačenja i kampovanja. Uz neophodnu opremu i namirnice za više dana boravi se u netaknutoj prirodi kanjona, jezera i dva nacionalna parka. U nacionalne parkove "Durmitor" i "Sutjeska" možete stići i kao dio tzv. offroad safarija. Tamo vas čekaju prirodne ljepote glečerskih jezera. Njih čak 27. Nacionalni park Durmitor se obilazi sa zapadne strane preko Pivske planine, zatim Trsa-Pišća-Dobrog dola i Sedla, pa preko do Žabljaka. Naravno tu je i nezaobilazno Crno jezero. Turisti posjećuju vidikovac Ćurevac, pa se spuštaju ka čuvenom mostu na Đurđevića Tari. Povratak je sa druge strane Durmitora, pored Štuoca pa preko Male Crne Gore, Sušice, Bojata i Nikovića.

Nacinalni Park Sutjeska zadivljuje sa svojih devet jezera. Kao svjedočanstvo iz ovog nacionalnog parka najčešće ostaje prašuma Perućica sa vodopadom Skakavac, dugim čak 73 metra. Dosjetni stanovnici Foče su iskoristili blagodati Tare i Drine i razvili lokalnu ekonomiju. Puno je sličnih predjela u Srbiji koja čekaju da budu razvijena u svrhu eko-etno turizma. Ne treba ni spominjati da je to jedan od načina za opstanak lokalne zajednice.

Gosti iz cijelog svijeta

Očekivano, kampove kraj Drine, najviše posjećuju gosti, kako se to sada popularno kaže "iz regije": Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije. Dosta je Rusa, Njemaca i Čeha. Koliko je rafting na Tari uzbudljiva avantura potvrđuje i činjenica da na rijeku dođu i zaljubljenici u prirodu sa Novog Zelanda, Japana, kao i sa Američkog kontinenta.