Saint bonnet de Salers u pokrajini Cantal svjedok je povijesti i posvećenosti cijele jedne provincije uzgoju goveda. Tu je i spomenik agronomu Ernestu Tyssandier d'Escosu, zaslužnom za selektiranje salersa.
Nema skijališta, nema velike planine, nema ni mora, a ni jezera ni banje. Što to može privlačiti turiste u jedno malo tradicionalno selo, u biti gradić? Ima sve što i grad. Trgove, trgovine, suvenirnice, crkvu, muzeje, kafiće. One standardne francuske s terasom na ulici. No tu je i spomenik značajnom čovjeku iz njihova grada. Za razliku od svih turističkih destinacija na svijetu - ovo je jedina koju posjetite, a da je posvećena kravama, bikovima, junicama i teladi.
Saint Bonnet de Salers. Pokrajina Cantal. Stigli smo nakon noći u Aurillacu, glavnom gradu pokrajine Cantal. Na francuskom nam je jasno da Saint znači sveti, dakle Sveti Bono Salers. A salers je ime za francusko mesno govedo koje se drži na pašnjacima u kraju, odnosno okolici toga grada u kojega dolaze turisti. Da bi jeli juhicu od govedine salersa. Odrezak od salersa. Može krvavi, manje ili jače pečen. Uglavnom, traži se manje krvavi, ali s jako skupim francuskim vinima ili domaćim pivima. Mi bi rekli craft.
I pivo i olovke s glavom salersa, šalice sa slikom kravice, tanjure, zastave, ručnike. I štap. Onaj kojega nose pastiri koji obilaze Salerse na beskonačnim pašnjacima u okolici. I da se vratimo onome spomeniku znamenitom čovjeku. Spomenik je to podignut agronomu. Ernest Tyssandier d'Escos rođen je 1813., preminuo 1889. Agronom, uzgajivač i političar postavio je temelje, knjigu, genetiku, selektirao goveda Salersa.
Zahvaljujući njemu, crvene krave koje su ponos Cantala dostigle su razinu ljepote i svoje izuzetne osobine, piše na jednom mjestu u Saint Bonnet de Salersu.
Mlijeko ovih krava koristi se i za pravljenje čuvenog sira "Cantal", proizvedenim kod farmera i u mljekarskoj zadruzi smještenoj u selu. Ovaj sir jedan je od dragulja toga kraja. Ovaj stari gradić u kojem kao da je vrijeme stalo, ponosno je na svoju crkvu s klesanim tornjem iz dvanaestog stoljeća, neke tipične kuće skrivene u selu ili u zaseocima u blizini.
Prekrasne mirne šetnje stazama koje vijugaju livadama po proplancima i nadmorskoj visini od nekih 400 do 800 metara. Nesvakidašnji je i doživljaj ručka u lokalnoj gostionici, a nakon hodanja po livadama nastavljate po ulicama Saint Bonneta. Uske, s dosta uspona, po kamenu. Pitam se samo kako tu hodaju kada je snijeg i klizavica. I malo malo nailazite na trg. Ne možete vjerovati da je sve vezano uz krave.
Tagovi
Autor