Konji su skup hobi da bi se koristila sila - čista ljubav s njima

Iako je mlada, derventsku štraparijadu i domaćina Sretu Simića krasi to što kontakta s grlima nema, a samo povik i pljesak jedina su podrška u vuči od strane vlasnika. Druga po redu manifestacija održana je prošlog vikenda, a privukla je više od 300 grla koja su podijeljena u kategorije: pero laka, laka, srednja i teška. Oni su odmjerili snage u vuči balvana na stazi.

Kolika je ljubav prema ovim plemenitim životinjama i ovom vidu nadmetanja, pokazuje i podatak da su stigli takmičari iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Rumunije, Bugarske, Slovačke, Hrvatske i Makedonije. Organizator Štraparijade je Konjički klub "Soko sivi" iz Dervente.

"Ovo je jedina štraparijada međunarodnog karaktera u Bosni i Hercegovini. Ja sam zbog toga srećan i svi mi Dervenćani trebamo biti ponosni na ovaj događaj jer nijedan drugi ne privuče takmičare iz tih zemalja", istakao je Simić, predsjednik Konjičkog kluba. 

Prvak Balkana u Derventi

Miloš Grčić iz Valjeva, koji važi za odličnog poznavaoca štraparijada u Srbiji i BiH, istakao je da derventska važi za jednu od najboljih na prostoru bivše Jugoslavije po organizaciji, ali i broju posjetilaca i učesnika.

Iz Valjeva u Srbiji put Dervente prevlio je Simo Simić, čiji su konji nedavno osvojili prvo mjesto na Balkanskoj štraparijadi održanoj u Žarkovcu.

"Šampion sa svojim grlima u teškoj kategoriji, a konkurencija nimalo nije bila laka. Dolazili su takmičari iz Bugarske, Makedonije, Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine", priča Simo.

U Derventi je bio s konjima koji su se takmičili u sve četiri kategorije. "Ovo je uzvratna posjeta i Sreto je zaslužio da ga podržimo i da damo sve pohvale za njegov trud. I sada vodimo u pero lakoj kategoriji i nadam se da će tako i ostati. Na štraparijadama učestvujem deset godina, trenutno imam 16 grla i uvozim i uzgajam genetski što bolje konje", pojašnjava Simić.

Iz Ciriha na štraparijadu

Posebno za ovu priliku iz Švajcarske je došao i Zoran Palačković koji je nastavio porodični posao uzgoja konja te organizaciju štraparijade u Bronzanom Majdanu kod Banjaluke.

"Upravo ta porodična tradicija, koja vuče od mog pradjeda, djeda, povukla je i mene. Danas imam svoj par konja", priča ovaj  36-togodišnjak, te dodaje da brigu o njima vodi otac kada on nije u prilici.

Porodica mu je, priča Zoran, najveća mu podrška u svemu što radi. "Bez porodice ne bih ništa mogao. Oni su mi najveći vjetar u leđa i podrška kada organizujem svoju štraparijadu."

Konji čista ljubav

Mladi farmer Benjamin Kotorić iz Jelaha koji je ostao na zemlji svojih predaka i bavi se proizvodnjom mlijeka, posebnu ljubav gaji ka konjima. Kotorićima su konji u krvi i nikad nisu bili bez njih, a danas ih ima šest.

"To je čista ljubav, nije lako pored farme i briga o konjima, ali to se ne može opisati. Mnogi misle da je ovo za životinje naporno, ali ovdje nema sile. Mnogo se poštuju ove životinje, posebnu ishranu traže i nije ovo nimalo jeftin hobi", navodi Kotorić.

Velike planove ima "Soko Sivi"

Nedavno su osnovani kao klub, ali Sreto sa svojim sinom Stefanom ima velike planova. "Cilj nam je da u narednom periodu napravimo stazu za konje, kao i malu ergelu. Sa tim bi se stvorili uslovi da imamo priliku našim gostima omogućiti da mogu jahati", priča Sreto, koji trenutno ima dva grla za jahanje.

Konji se smatraju najplemenitijim životinjama, mnogi će vam reći i da imaju posebnu energiju, a jahanje se smatra jednom od najboljih terapija kako za djecu s poteškoćama, tako i za odrasle. Ponovo su akteuleni i fijakeri, a sve veća je potražnja mladenaca da za ulazak u bračnu luku, dođu fijakerom.

"Skoro svaki vikend fijaker je na nekoj svadbi. Vratio se taj duh i mladi ljudi to traže. Trudimo se da sve ispoštujemo, a nekima čak to i ne naplatimo", ističe Simić.