Zbog izuzetne borbenosti i snage, uživanje je nadmudrivati se njome, dok je ulovljenu ne preselite u čuvarku, a zatim u torbu.
Mrena (Barbus barbus L.) je sportska riba, izduženog vretenastog tijela, pokriveno gustim zbijenim krljuštima. Leđa su joj sivomaslinasta, prema trbuhu je svjetlija sa srebrnastim i bronzanim nijansama. Gornja usna sa dva para brkova je mesnata, žilava i isturena ispred donje usne. Može da naraste i do 10 kilograma, mada joj je lovna težina trostruko manja. Mrijesti se od maja do kraja jula.
Region mrene je po pravilu u srednjim dijelovima rijeka. Međutim, ima je uvijek u svim brzacima sa jakom strujom i šljunkovitim dnom, naročito uz visoke ilovačaste obale u kojima se legu larve "vodenog cvijeta" - bijele bube, poslastica za ovu ribu. Nju ne treba tražiti u mirnim, tihim, zabarenim vodama, mrtvajama i jezerima, jer tamo je nema.
Meso je osrednjeg kvaliteta zbog obilja sitnih oštrih kostiju. Ikra joj je otrovna i ne treba je jesti, ali je ne treba ni bacati. Dobro usoljena, nakon nekoliko dana njena ikra je izvanredan mamac za primamljivanje i lov škobalja.
Pošto se lovi u brzacima, mrenu treba čekati mamcima, koji leže na dnu, bez plovka i sa olovnom utegom dovoljno teškim da ga voda ne nosi. Udice sa mamcima treba nabacivati pravo na brzak. Poslije toga će ribolovni konac (struna) nošen snagom vode zauzeti kos nizvodni položaj. Preostaje još jedino da se konac nategne, da bude bez takozvanog "trbuha" i da se strpljivo sačeka da riba zagrize. Ona to najčešće čini vrlo nježno i lukavo.
Da je mamac zagrizla saznat ćete po karakterističnom reagovanju vrha ribolovnog štapa. Najprije će se na vrhu primijetiti jedan lagani titraj, poslije čega slijede dva do tri sitna trzaja. To je vrijeme kada valja "kontrirati". Ukoliko se zakasni udice će ostati gole. Nije naodmet reagovati i pri prvom punom udarcu mrene na mamac. Bolje je i tako, nego sa zakašnjenjem.
Ribolovci "mrenaši" čekaju je držeći ribolovni konac u ruci, jer se samo tako može "kontrirati" u pravi čas, pa je i ovaj način lovljenja prihvatljiv. Uhvaćena na udicu, žilavo se bori, vješto manevrišući lijevo-desno, nastojeći uporno da se domogne dna i podvodnih prepreka, gdje "zalegne" gubicom podvučenom pod prepreku preko koje ribolovni konac najčešće puca, a riba ostaje slobodna. Zbog izuzetne borbenosti i snage, uživanje je nadmudrivati se njome, dok je ulovljenu ne preselite u čuvarku, a zatim u torbu.
Prihranjivanje kuhanom pšenicom obećava više uspjeha u lovu ove ribe. Ovo prihranjivanje daje najbolje rezultate dan-dva ranije.
Od mamaca rado jede punomasni sir-kačkavalj, ide i na ritsku, rosnu i crvenu glistu, rovca, cio manji rak ili rep od većeg raka, te na hljebni valjak, pijavicu, durbok, ali i na crviće (mesni, brašneni, barski i crvi potkornjaci). Naročito joj je specijalitet, a i najbolji mamac, larva "vodenog cvijeta" - bijela buba. Uzima i komadiće kobasice i viršle.
Za lov mrene sa uspjehom se primjenjuje i ribolov "kotrljanjem" kao još jednim načinom ulova. Potreban vam je okrugli olovni uteg, koji se za kraj osnovnog ribolovnog konca pričvršćuje "karabinjerom" (kopčom ili malim metalnim elementom na kraju strune ili ribolovnog konca koji služi za brzo i lako privezivanje olova ili hranilice i sl.), da se izbjegne upredanje konca (strune ili najlona). Udica sa prirodnim mamcem i bočnim predvezom stavlja se najviše desetak centimetra iznad olovnog utega i nabacuje na brzak.
Težina olova suprotstavljat će se snazi brzaka zadržavajući mamac na željenom mjestu. Ribolovac sa ribolovnim štapom zatezanjem i labavljenjem konca vrlo brzo prečešlja brzak, kao kosač kosom, sve dok mu se sreća ne osmjehne. Postupak treba ponavljati kada voda prestane da kotrlja olovo ili ga donese nizvodno uz samu obalu.
Udice za mrenu su sa brojem 8 do 12 i sa nešto dužim vratom. Najlon, odnosno ribolovni konac ili struna, koja se koristi je debljine od 0,25 milimetara do 0,30 milimetara, a bočni predvez 0,14 mm do 0,22 mm.
Tagovi
Autor