Tehnologija gajenja lucerke obuhvata niz agrotehničkih mjera koje je neophodno blagovremeno odraditi kako bi se omogućio pravilan rast i razvoj biljaka.
Lucerka je višegodišnja leguminoza i jedna od najvažnijih krmnih kultura u svijetu. Osim što je značajna u ishrani stoke, izuzetan je predusjev mnogim drugim gajenim biljkama, jer njenim razoravanjem ostaje velika količina organske materije koja povoljno utiče na fizičke, hemijske i mikrobiološke osobine zemljišta.
Zahvaljujući simbiozi sa bakterijama iz roda Rhizobium spp. ima sposobnost da veže od 100 do 400 kilograma azota po hektaru u toku jedne godine. To znači da simbiotska azotofiksacija biljaka lucerke smanjuje upotrebu azotnih đubriva ne samo u lucerištu, već i u narednoj kulturi koja je smjenjuje u plodoredu.
Tehnologija gajenja lucerke obuhvata niz agrotehničkih mjera koje je neophodno blagovremeno odraditi kako bi se omogućio pravilan rast i razvoj biljaka.
Ova važna krmna kultura se u našim agroekološkim uslovima sije u drugoj polovini avgusta ili u rano proljeće, krajem marta i tokom aprila u zavisnosti od vremenskih uslova. Za normalan rast i razvoj lucerke neophodno je adekvatno pripremiti zemljište i obezbijediti što bolji kontakt sjemena sa zemljom.
Ne žuriti sa proljetnom sjetvom lucerke: Šta kaže struka, koji rok je optimalan?
Ukoliko se lucerište zasniva na proljeće, osnovnu obradu zemljišta treba obaviti odmah nakon skidanja predusjeva, dok se predsetvena priprema zemljišta obavlja sjetvospremačima na dubinu od sedam do deset centimetara. Nakon pripreme zemljišta, preporučuje se primjena agrotehničke mjere valjanje kako bi se stvorio zbijen sjetveni sloj. Zbog izuzetno sitnog sjemena, sjetva se obavlja na dubini od jedan do tri centimetara uz utrošak sjemena od 15 do 20 kilograma po hektaru.
Kada je riječ o agroekološkim uslovima, sjeme lucerke klija pri temperaturi već od tri do četiri stepena, dok je optimalna temperatura za rast i razvoj 20 do 25 stepeni. U trenutku nicanja može da podnese čak i do tri do šest stepeni ispod nule. U kasnijim godinama iskorištavanja lucerišta može da izdrži temperaturu i do -25 stepeni. Lucerka može dobro podnijeti visoku temperaturu samo ako ima dovoljno vode i hraniva. Međutim, ako temperatura dostigne 40 stepeni i više, biljke usporavaju rast, venu i suše se.
Biljka je dugog dana, što znači da ima velike zahtjeve za svjetlošću, a također i velike zahtjeve za vodom. Ipak treba voditi računa o prekomjernoj količini vode i eventualnom zabarivanju, jer ova krmna kultura to ne podnosi. Najviše troši vodu u fenofazi intenzivnog porasta i obrazovanja lisne mase, što znači da je dnevna potrošnja negdje između pet do šest milimetara. Da bi se proizveo jedan kvalitetan kilogram sijena, lucerka potroši oko 420 litara vode.
Najviše joj odgovaraju plodna, rastresita i duboka zemljišta neutralne pH vrijednosti koja će omogućiti nesmetan porast korijenovog sistema u dublje slojeve zemljišta.
Zbog bujne vegetativne mase, ova leguminoza ima velike zahtjeve za hranljivim materijama. Nedostatak ili višak nekog od esencijalnih elemenata negativno se odražava na prinos i kvalitet krmne mase. Prekomjerna količina azota dovodi do pojave tamno zelenih listova i polijeganja biljaka, dok nedostatak fosfora utiče na usporeno razvijanje korijenovog sistema, kao i čitave biljke, što svakako smanjuje otpornost biljaka na stresne uslove.
Posebno je značajna količina kalijuma, jer lucerka ima velike zahtjeve za ovim makro elementom, naročito u fazi intenzivnog porasta, pa sve do cvjetanja.
Mjere njege u lucerištima uključuju razbijanje pokorice, valjanje, drljanje, zaštitu od bolesti i štetočina, uništavanje korova, kao i redovnu kosidbu. Prvo košenje u godini zasnivanja treba obaviti nešto kasnije, kako bi se biljke dobro ukorijenile i to na visini od sedam do deset centimetara u cilju brže regeneracije biljaka. Drugi otkos treba obaviti krajem avgusta u fenofazi početka cvjetanja, a treći na kraju vegetacionog perioda, u drugoj dekadi oktobra.
Tagovi
Autorica