Sjetva je pomaknuta, ali korovi ne čekaju - kada i kako ih suzbijati?

Sjetva ozimih kultura ove je godine pomaknuta. Prema našoj anketi, većina će vas s ovim poslom krenuti krajem oktobra, a neki i u novembru. No, korovi ne čekaju, oni su na njivama buknuli budući da je dovoljno vlage, a i temperature su još iznad 5°C. 

U sklopu integrirane zaštite bilja, prof.dr.sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih nauka Osijek, predlaže takozvanu lažnu sjetvu gdje sve pripremimo za nju, nakon čega valja pričekati koji dan da korov krene. "Onda još jednom obavimo mehaničko uništavanje drljanjem, multitilerom, sjetvospremačem, ko što ima, gdje ide plitki zahvat jer korov je mali i lako se iskorjenjuje. Naravno, ukoliko nas gazi vrijeme, te kasnimo sa sjetvom, ova metoda možda nije primjenjiva", kaže Stipešević koji za primjenu herbicida kaže da ih treba koristiti u skladu s pojavnošću korova na svakoj pojedinoj njivi, a prije svega njih treba pregledati. 

Treba poznavati svoju njivu

"Mora se znati šta je problem na kojoj, pa u agro apoteci ili predstavnika određene hemijske kuće pitati šta se nudi. Jer, u uskolisnoj pšenici, lagano rješavamo širokolisne korove, no, ako ima uskolisnih trava, tada neki od preparata djeluju i na jedne i na druge, a s određenima se mora ići poslije, kurativno", upozorava profesor dodajući da se ova hemijska sredstva mogu koristiti prije nicanja (pre-emergence), kada se nanose na površinu odmah nakon sjetve, i trebali bi držati korove do niknuća glavnog usjeva, a nakon nicanja (post-emergence) idu do neke faze razvoja glavnog usjeva. 

"Tu pomaže da imaju ujednačeno nicanje, da ne bi herbicid spalio one koji su brži u porastu, te su pobjegli u fazu u kojoj im može nanijeti štete. Nakon toga, idu kurativni ili selektivni herbicidi, često specifični samo za tvrdokorniji korov, no, često ih se ne može primijeniti bez da se, barem malo, spali glavni usjev, ili ne pokazuju toliku djelotvornost jer je korov pobjegao", slikovito opisuje Stipešević uz važno upozorenje da treba svakako voditi računa o borbi protiv rezistentnosti korova te nikako ne ići s istom aktivnom tvari više od jedan puta u sezoni. "Bolje pustiti da korov pobjegne ove godine, nego upropastiti djelotvornost aktivne tvari zauvijek", zaključio je. 

Sve je više uskolisnih korova 

Da ima kontraefekata na poljima kaže dipl. ing. agr. Martin Androšević, viši stručni savjetnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva jer je bilo oštećenja od hemijskih preparata budući da se ne koriste u propisanim dozama i pravom trenutku. Na to se nadovezala i suša te manjak padavina zbog kojih se oni ne razgrade. "Ima i onih koji ne paze na karencu s obzirom na plodored i tu bude najviše problema", kazuje Androšević koji smatra kako se sve više šire uskolisni korovi, kao što je sirak kojem odgovara viša temperatura. 

"Zato ga treba ga tretirati u pravom trenutku, kada herbicid može djelovati. Sirak mora imati, posebno rizomski, određeni habitus da bi sredstvo djelovalo. Također, šire se i ruderalni korovi, koji se javljaju po kanalima, međama, kao što je pelin, cigansko perje i slično. Oni su sve veći problem, a za to nemamo adekvatnih rješenja." 

Ovaj savjetodavac kaže kako na tržištu imamo dovoljno dobrih proizvoda kojima se korovi mogu regulirati, ali ih poljoprivrednici moraju prepoznati, tretiranje obaviti u pravom trenutku sredstvom koje je namijenjeno za tu svrhu te paziti i na stanje tla. 

Priča da većina ratara tretiranje obavlja u proljeće, do kraja vlatanja, odnosno drugog koljenca, no da su problem bienalni korovi koji rastu preko zime. U prvom redu misli na uskolisne kao što su ljuljevi, bromusi, divlja zob, a krajem zime raste i apera (slakoperka, op.ur.), a tu je i mišji repak. "Njih se ne suzbija na vrijeme, ljudi ih vide kada se dignu iznad usjeva, a tada je već kasno."

Od širokolisnih je najčešća veronika (čestoslavica, op.ur.) kao i mrtva kopriva, a mogu se prepoznati ujutro, kada ima rose jer se sjaji između redova.

"Ovi korovi podnose niske temperature i zato ima smisla koristiti herbicide sada. Tako rade veliki farmeri i kombinati, u jesen tretiraju, a onda u proljeće obave korekciju onoga što je izniklo, birajući opciju koja je najjeftinija", otkriva preporučivši isto i manjim proizvođačima jer će u tom slučaju na proljeće, kako kaže, biti manje glavobolje i skupih rješenja. 

Hemija uvijek treba biti zadnja 

Vrativši se temi sirka, kaže kako on ne predstavlja tako veliku smetnju u žitaricama koliko u kukuruzu. "Ako sirak raste u žitaricama, to znači da je usjev prerijedak jer on ne može rasti u gustom sklopu, on niče iz tla koje je ugrijano. No, problem je što je, u nekim krajevima, postao otporan na herbicid koji se koristi u kukuruzu", otkriva Androšević uz uputu da ga zato moramo čistiti na sve načine. 

"Herbicide treba kombinirati s konzervacijskom poljoprivredom. Korove se regulira na više načina, hemija uvijek treba biti zadnja. Treba ih kontrolirati plodoredom, mehaničkim uništavanjem, obradom, žetveni ostaci su dobrodošli, oni zaustavljaju korove", navodi on uz komentar kako naši proizvođači na to nisu spremni jer nemaju dovoljno jaku mehanizaciju. 

"Svi gledamo u velike i jake koji imaju mehanizaciju, a mali nemaju dovoljno i rade kako mogu. No, naša tla se moraju prilagoditi promjeni klime, a pored toga su već dobrim dijelom devastirana. A sve kreće iz tla, i klimu ćemo lakše kontrolirati ako je ono zdravije", zaključio je Androšević.