Sirak šećerac daje najveći prinos biomase za preradu u šećer

Sirak šećerac (Sorghum bicolor (L.) Moench varijetet saccharatum L.) je jednogodišnja uzgajana vrsta, predstavnik roda Sorghum. Porijeklom je iz centralne Afrike. Može da predstavlja najvažniji energetski usjev za veliki geografski prostor, od tropske do umjereno kontinentalne klime. Ne zauzima značajno mjesto u svetskoj proizvodnji hrane biljnog porijekla. U usporedbi sa drugim jednogodišnjim vrstama, sirak šećerac daje po jedinici površine najveći prinos biomase pogodne za preradu u šećer.

Biološke osobine sirka šećerca

Sirak šećerac je jednogodišnja biljka, usjev proljetne sjetve. Prema dužini vegetacionog perioda razlikuju se rane sorte (90-110 dana), srednje rane (110-130 dana) i kasne (iznad 130 dana). Za naše agroekološke uslove najpovoljnije su srednje rane sorte.

Korijenov sistem je žiličastog tipa, snažno razvijen i velike usisne moći. Dubina prodiranje zavisi od tipa zemljišta. Sirak šećerac formira i nadzemne korijenove (pandže) iz prvog nadzemnog koljenca i oni ulaze u ukupan korijenov sistem.

Stablo je uspravno, elastično i sastoji se iz članaka omeđenih koljencima. Broj članaka je 6-25. Dužina članaka povećava se od osnove ka vrhu stabla, pa su donji članci oko 2 cm dužine, a vršni i do 50 cm. Kod nekih sorti porijeklom iz tropskih krajeva visina stabla je 3-6 m. Stablo može biti plavozeleno ili crvenoljubičasto. Bez obzira na visinu, ono nije sklono polijeganju, a čvrstinu mu povećavaju zračni korijenovi.

List je jednostavne građe, sa dobro razvijenim rukavcem, koji čvrsto obavija članak. Na prelazu u lisku nalazi se dobro razvijena vezica (jezičak). Liska je dužine 10-135 cm, a širine 2-15. Po površini je valovita uslijed neravnomjernog rasta središnjeg dijela i krajeva.

Cvjetovi se nalaze u složenoj cvasti - rastresitoj ili poluzbijenoj metlici. Bočne grane sadrže po jedan razvijen i jedan nepotpuno razvijen klasić. Razvijeni klasić je jednocvjetan, a plod je jednosjemena pljevičasta krupa žute, crvenkaste, smeđe, sive ili crne boje.

Plod (zrno) je male hranljive vrijednosti uslijed velikog učešća plijeva i pljevica, kao i taninskih supastanci.

Uslovi uspijevanja sirka šećerca

Tokom evolucije, sirkovi su se genetički prilagodili raznovrsnim klimatskim i zemljišnim uslovima. Vrlo racionalno troše vodu, potrošnja se povećava u periodu intenzivnog rasta stabla, metličenja i cvjetanja, ali i u ovom preiodu sirak je tolerantan na sušu. Biljke vrlo snažno reaguju na navodnjavanje, posebno poslije kosidbe i ponovne regeneracije nadzemne biomase.

Za vegetacioni period treba obezbijediti toplinske uslove koji će imati bezmrazni period oko 130 dana. Minimalne temperature za početne fenofaze razvoja su 10°C-12°C. Optimalne temperature za razvitak vegetativnih organa su 20°C-25°C, a generativnih 27°C-30°C.

Sirak se može uzgajati i na zemljištima manje prirodne plodnosti, slabijih fizičkih osobina i u širem rasponu zemljišnog rastvora, pH 5-8,5. Svakako da će najbolje rezultate ostvariti na plodnim zemljištima.

Uzgoj u monokulturi treba izbjegavati

Najbolji predusjevi za sirak su jednogodišnje i višegodišnje leptirnjače, ozima žita, krompir i travno-leguminozne smjese. Uzgoj u monokulturi treba izbjegavati, pošto biljke iz zemljišta izvlači velike količine asimilativa i vode, ali i zbog masovne pojave korova samoniklog sirka. Sirak kao predusjev za ozima žita nije pogodan. Dobar je za proljetne usjeve samo ako se poslije berbe izvede kvalitetna osnovna obrada zemljišta i dobro zaoru žetveni ostaci i korijenovi.

Vrijeme, način i dubina osnovne obrade zavise od predusjeva, klimatskih i zemljišnih uslova. Sirak šećerac je usjev kasne proljetne sjetve i predsjetvena obrada se izvodi u dva prohoda. Kada se površina zemljišta prosuši, trebalo bi lakim drljačama uništiti korove i njihove klijance. Neposredno prije setve obavlja se fina predsjetvena priprema zemljišta na dubinu 6-8 cm. Kako bi se smanjio broj prohoda, mašinama se u agregat uz sjetvospremač postavljaju i glatki valjci.

Sirak šećerac potroši velike količine biljnih asimilativa, koje usvaja iz dubljih slojeva za formiranje nadzemne bio mase. Potrebne količine glavnih elemenata ishrane (NPK) određuje se ne osnovu prirodne plodnosti zemljišta, koeficijeta iskorištavanja ovih hraniva i planiranog prinosa.

Sjetva sirka šećerca

Za sjetvu se koristi fiziološki zrelo i zdravo sjeme, ujednačeno po krupnoći, sa najmanje 90% klijavosti i 99% čistoće. Prije sjetve potrebno je obaviti dezinfekciju sjemena radi zaštite usjeva od patogena u početnim fazama rasta i dezinsekciju radi suzbijanja zemljišnih štetočina. Dezinfekcija se izvodi kombinovanim fungicidima, kao što su Dividend star 036-FS, Maxim XL 035-FS, Temetid super, Vitavax-200, Vincit-F i drigi. Za dezinfekciju se koriste i kombinovani insekticidi Force 20-CS, Furadan 35-ST, Gaucho 500-FS, Montur FS-190, Promet 400-CS, Posse ST. Da bi se ubrzalo klijanje i nicanje, sjeme se može potopiti 4-5 minuta u vodu zagrijanu na 70 °C kako bi započeo proces bubrenja.

Optimalno vrijeme za sjetvu sirka šećerca je kad se zemljište u površinskom sloju zagrijeje 12°C-15°C. Sjetva se izvodi širokoredim sijačicama na međuredno rastojanje 70 cm i razmak u redu 12-15 cm da bi se postigla gustoća usjeva 80.000-100.000 biljaka po hektaru. Količina sjemena za sjetvu je 10-15 kg ha -1, a dubina sjetve 3-5 cm.

Njega usjeva sirka šećerca

U periodu od sjetve do nicanja može se formirati pokorica, koju je najbolje suzbiti rebrastim valjcima. Poslije nicanja površinski sloj zemljišta se međurednim kultiviranjem i okopavanjem održava nezakorovljenim i rastresitim. Od ostalih mjera njege primjenjuje se prihranjivanje po potrebi, kao i navodnjavanje ukoliko je proljetni period bez padavina.

Berba i čuvanje sirka 

Vrijeme berbe sirka šećerca zavisi od cilja proizvodnje biomase. Ukoliko se uzgaja za ishranu domaćih životinja, kosidbu treba obaviti silokombajnima u početku metličenja, a od pokošene mase spremati silažu.

Kada se sirak šećerac uzgaja radi proizvodnje bio-goriva (etanola), berbu treba obaviti u mliječnoj ili voštanoj zrelosti sjemena. Poslije kosidbe cijelih stabala odvajaju se metlice i listovi. Šećeri, koji su sirovina za proizvodnju etanola, izdvajaju se iz pripremljenih stabala presovanjem. Listovi, metlice i iscjeđena stabla mogu se upotrebiti kao čvrsto bio gorivo. Kasnijom berbom u stablima se smanjuje sadžaj ukupnih šećera, ali se dovija 2- t ha -1 zrna, koje se može iskorirstiti za proizvodnju tehničkog alkohola.

U povoljnim agroekološkim uslovima i uz primjenu savremeniih agrotehničkih mjera, prinos svježih listova iznosi 45-50 t ha -1, a u sistemu za navodnjavanje i do 100 t ha -1.