Proso odlično podnosi sušu, ima kratak period vegetacije i često se uzgaja kao postrni usjev

Proso (Panicum miliaceum) je stara kultura poznata pod nazivima prosa, prosaljika, sitna proha, jagle. Vodi porijeklo iz Kine. Izuzetno je hranjivo i od davnina se koristi u gastronomiji. Osim za ljudsku ishranu našao je svoju primjenu za ishranu stoke, peradi, ptica općenito, ali i proizvodnju piva i etanola. Njegova slama i ljuske se koriste u stočarstvu.

U svijetu se uzgaja oko 20 različitih vrsta, a nalazi se na šestom mjestu najvažnijih žitarica. Dok je u Evropi potisnuto, u svijetu hrani jednu trećinu stanovništva. Najveći proizvođači prosa su Afrika i Azija. Predstavlja glavni izvor proteina i energije za milione ljudi, posebno za one koji žive u toplim i sušnim područjima.

Nutritivne i zdravstvene prednosti prosa

Odlikuje se visokom nutritivnom vrijednošću i bogatim sadržajem minerala (kalcijuma, kalijuma, magnezijuma, željeza, cinka, fosfora), dijetalnih vlakana, polifenola, proteina, lecitina, vitamina (folna kiselina, vitamini B kompleksa, posebno B6), amino kiselina. Njegova prednost u odnosu na ostale žitarice je što ne sadrži gluten. Preporučljiv je za ishranu ljudi koji pate od celijakije, alergija i za vegetarijance. Lako je svarljivo.

Zbog visokog sadržaja lecitina odlično je za zdravlje nervnog sistema, jer pomaže obnavljanju funkcija nervnih ćelija. Veoma je zdrava namirnica koja se koristi u narodnoj medicini. Kada nije dobro skuhan, može da djeluje loše na probavu. Kod problema sa štitnjačom treba biti obazriv s upotrebom.

Toploljubiva kultura

Ima niz prednosti u odnosu na druge žitarice. Odlično podnosi sušu, odlikuje se kratkim periodom vegetacije od 60 do 100 dana. Zbog te osobine se često se sije kao postrni usjev. Kao predusjev najbolje mu odgovaraju mahunarke, višegodišnje trave, ozimi usjevi bez korova. Ne preporučuje se uzgoj prije ili poslije kukuruza, jer su im zajedničke bolesti i štetočine.

Dobar je predusjev za različite kulture.

Toploljubiva je biljka čije sjeme počinje da klija na temperaturi od 8 do 10ºC, ali je optimalna 16ºC. Sjetva počinje kada je temperatura zemljišta na dubini od 10 cm između 12 i 14ºC. Mlade biljke su tolerantne na kratkotrajno zahlađenje, a mraz do -2ºC. Optimalna temperatura za nicanje i rast je 18ºC, a za cvjetanje 23ºC.

Može se uzgajati u najsušnijim regijama

Dobro raste na plodnim, rahlim zemljištima koja su bogata organskim materijama s pH reakcijom od 6,5 do 7,5. Nema velike zahtjeve prema vlazi. Za klijanje mu je potrebno samo 25 posto vode od težine sjemena. Zbog toga se može uzgajati u najsušnijim regijama. Odlično reaguje na đubrenje azotnim i fosfornim đubrivima koja su neophodna za visoke prinose- 

Sjetva se obavlja na proljeće na dubini od 4 do 5 cm. Kada ima dovoljno vlage, može biti plića na 2 do 3 cm. U sušnim područjima dubina sjetve je dublja, može biti do 8 cm. Ultra rana sorta se sije poslije žetve ozimih žitarica i jednogodišnjih kultura. Međuredni razmak je 45 cm, a razmak u redu 15 cm. Poslije sjetve se obavlja valjanje.

Žetva je problematična, jer dozrijeva neujednačeno. Zbog toga se obavlja na poseban način. Prvi znak zrelosti je žućenje omotača sjemena. Košenje počinje kada je 80 posto usjeva zrelo. Tada je gornji dio cvasti potpuno zreo, ali ne i donji. Dozrijevanje se obavlja poslije kosidbe. Vršidba se obavlja kada vlažnost dostigne vrijednost od 14 procenata.