Planirate jesenju sjetvu stočnog kelja? Evo šta treba da znate

Krmni kelj se gaji kao proljetni, ali i kao postrni i jesenji- septembarski usjev. Otporan je na niske temperature, čak i golomrazice, pod uslovom da u zimu uđe u odgovarajućoj fazi porasta. Odlična je hrana za goveda, ovce, svinje, koze, konje, živinu i kuniće, a životinje ga vrlo radu jedu, posebno u zimskom periodu kada nema druge stočne hrane.

Krmni (stočni) kelj (Brassica oleracea L. var. acephala) sadrži dosta vitamina, naročito u listu: karotina oko 70 mg/kg s.m. (suhe materije), vitamin B1, C i K, vitamin B3 i prema novijim analizama, tokoferol ili E vitamin, kao i biogeni kalcijum i fosfor.

Voli blago kisela zemljišta

Sjeme krmnog kelja klija i niče pri temperaturi zemljišta 5^oC do 6^oC. U početku razvoja može da izdrži - 5 do - 7^oC, dok u jesen i zimu podnosi do -15^oC. Sušu prilično dobro podnosi, ali pri tome prinos znatno opada, zelena masa se smanjuje, posebno spoljni omotač stabla.

Kisela, plitka i pjeskovita zemljišta mu ne odgovaraju. Odgovara mu pH zemljišta 6 do 6,5 (blago kisela sredina). U brdskim regionima, gdje prilično rano počinju jesenji mrazevi i zima, kelj predstavlja nezamjenjivu krmnu kulturu za ishranu stoke.

Sorte stočnog kelja

U proizvodnji se najčešće pojavljuje kao tip krmnog kelja stablaša, čija srž ima dosta šećera, kao i dosta lista. Domaća sorta krmnog kelja Bikovo visoko je prinosna. Daje masu do 70 t/ha visokog kvaliteta. Gaji se kao ozimi stočni kelj, rano dospijeva, a kosi se u aprilu i maju. Sorta ozimog je Perast i stiže od 15 do 20. aprila kao voluminozna hrana.

Stočni kelj ima više prednosti - zašto ga sijati?

Od važnijih stranih sorti krmnog kelja istaći ću neke: litmanov niski, elevator, boreal, chrysol, flaacaul, lacta, giganta, monblanc, pastour, te češki krmni kelj folia, dobro prinosan i otporan na mraz. Za surovije uslove klime i zemljišta skromnije plodnosti za preporuku je Moždanik crveni.

Kada je vrijeme za sjetvu?

Gaji se kao proljetni, naknadni, postrni i jesenji- septembarski  usjev. Može se najduže iskorištavati tokom godine u više etapa, počev od marta mjeseca, pa do septembra. Predstavlja dobru komponentu krmnog konvejera za proizvodnju zelene stočne hrane. Sve više se sije krajem ljeta i u jesen, kao značajna stočna hrana naredne godine.

U osnovnoj obradi se mora paziti na dobro slijeganje brazda pri oranju, posebno ako se zaorava stajsko ili drugo organsko đubrivo. Jesenje oranje je na dubini 35 cm. U predsjetvenoj pripremi treba posvetiti izuzetnu pažnju stvaranju idealne ravne površine i usitnjenosti sjetvenog sloja zbog povoljnog prijema sitnog sjemena kelja koji se najpažljivije mora sijati.

Najčešće se sije u redove savremenim sijačicama, na najčešći razmak 60 x 20 cm. Dubina sjetve je 1,5 do 2 cm, s obzirom na to da je sjeme sitno. Primjenom preciznih sijačica, količina sjemena najčešće iznosi tri do četiri kg/ha, ali i do pet kg/ha. Može se sijati krajem ljeta i tokom jeseni (septembar), a pristiže rano u proljeće. Poslije sjetve površinu treba povaljati.

Đubrenje

Za prosječan prinos od 70 t/ha zelene mase potrebno je po hektaru: N = 150 kg, P2O5 = 120 -140 kg, K2O = 150 - 180 kg.

Ukoliko je za jednogodišnju pretkulturu korišten stajnjak ili, što je poželjno, obavlja se neposredno đubrenje stočnog kelja stajnjakom u količini 20 - 30 t/ha, smanjuju se doze NPK đubriva za oko 25 posto. Fosfor i kalijum i dio azota se unosi u osnovnoj obradi (oranju) i predsjetveno obradom zemljišta, dok azot 1/2 prihranjivanjem prije punog razvoja lisne mase.

Voli ga i perad

Konzumiraju ga sve vrste stoke, uključivši i perad, koja naročito rado jede lišće kelja. Krupnu stoku treba postepeno privikavati na veću količinu zelene krme kelja. U početku se daje 20 do 30 kg na dan za pet do šest dana na jedno uslovno grlo (500 kg žive mase životinje-goveda).

Ova kultura ima osobinu regeneracije ako se pokosi u pravo vrijeme, na visini 12 do 15 cm iznad zemlje. Tada obrazuje dva do tri, nekad i više bočnih izdanaka, koji mogu da narastu i do jednog metra i tako daju dva otkosa zelene mase.

Koja je najrjeđe gajena krmna kultura velikih prednosti?

Prvi put se kosi kada dostigne visinu 80 - 100 cm, a kod nekih sorti visinu od 70 cm. Obično je košenje krmnog kelja u cvjetanju, a zavisi i od sorte.

Za ishranu stoke koristi se ili kao svježa pokošena masa ili kao silaža. Može se kombajnirati zelena stočna masa silažnim kombajnom za kukuruz i dozirati stoci. Prosjeci prinosa iznose 70 do 80 t/ha, a u postrnom gajenju su znatno manji, obično 50 do 60 t/ha zelene mase.