Ako se mjere provode pojedinačno, na nivou jedne parcele, efekat je često ograničen, jer se štetočine jednostavno premještaju na susjedne površine.
Najčešće vrste ptica koje prave štete u biljnoj proizvodnji su siva vrana, svraka, gačac i golubovi. U periodu nakon sjetve i tokom nicanja, vade posijano i naklijalo sjeme, čupaju tek iznikle biljke i oštećuju mlade biljčice.
Štete su najizraženije na parcelama u blizini šuma, naselja i dalekovoda, na ivicama njiva i u uslovima sporog nicanja usjeva. Također, ptice, pogotovo vrane, velike štete pričinjavaju i bušenjem crijeva u sistemima za navodnjavanje.
Zec pričinjava najveće štete u fazi od nicanja do 5-6 listova. Mlade biljke potpuno uništava ili pregriza vršni dio (vegetacionu kupu). Posljedice mogu biti prorjeđivanje sklopa, pojava 'praznih mjesta' u usjevu, a u težim slučajevima potpuno uništavanje parcela. Štete su izraženije na parcelama uz šikare, livade i neobrađene površine i gdje postoji zaklon za divljač.
Preventivne mjera zaštite usjeva, podrazumijevaju vizuelna i zvučna plašila, zaštitne mreže i repelenti (gdje su dostupni i dozvoljeni za upotrebu).
"Povećanje šteta je, pored ostalog, posljedica i više agroekoloških i klimatskih faktora. U savremenoj biljnoj proizvodnji prisutan je trend ukrupnjavanja parcela i gajenja velikih površina pod istim usjevom, što dodatno pogoduje koncentraciji štetočina, jer životinje na relativno malom prostoru imaju obilje dostupne hrane", pojašnjavaju iz PIS-a.
Promjene u korištenju zemljišta, ističu, također imaju značajan uticaj. Na jednoj strani dolazi do krčenja prirodnih staništa, dok se na drugoj strani bilježi povećanje zapuštenih površina, šikara i neobrađenog zemljišta u blizini oranica. Time se stvara povoljna kombinacija zaklona i izvora hrane, što direktno pogoduje opstanku i razmnožavanju ovih vrsta.
Dodatni problem predstavlja smanjen pritisak prirodnih neprijatelja u pojedinim područjima, kao i dobra prilagodljivost ptica i zečeva na uslove u agroekosistemu.
"Ove vrste se brzo navikavaju na primijenjene mjere zaštite, naročito na vizuelna i zvučna plašila, čime se njihova efikasnost vremenom smanjuje."
Klimatski uslovi posljednjih godina također doprinose pojavi šteta. Blage zime omogućavaju veće prezimljavanje populacija, dok proljeća sa čestim padavinama i nižim temperaturama usporavaju nicanje i početni porast usjeva. Na taj način biljke duže ostaju u najosjetljivijoj fazi razvoja, kada su najpodložnije oštećenjima.
"Važan faktor je i nedovoljna koordinacija mjera zaštite na širem području. Ako se mjere provode pojedinačno, na nivou jedne parcele, efekat je često ograničen, jer se štetočine jednostavno premještaju na susjedne površine. Zbog toga je za efikasnije smanjenje šteta neophodan organiziran i usklađen pristup većeg broja proizvođača, uz saradnju sa nadležnim službama i lovačkim udruženjima", ističu stručnjaci.
Jasno je da problem šteta od ptica i zečeva nema jedno jednostavno rješenje, već zahtijeva primjenu kombinacije preventivnih mera, pravovremenu reakciju i dobru organizaciju na nivou šire proizvodne zone. Zaštita se zasniva prije svega na prevenciji i smanjenju šteta, a ne na njihovom uklanjanju iz agroekosistema.
Sljedeće mjere se preporučuju:
"Najkritičniji period za nastanak šteta je faza nicanja i ranog porasta. Usjevi koji brzo prođu ovu fazu znatno su manje ugroženi. Redovno obilaziti usjeve,reagovati odmah po pojavi prvih oštećenja i primjenjivati kombinaciju više mera zaštite", zaključuju iz ove stručne službe.
Izvori
Tagovi
Autorica