Kako pripremiti sjenažu lucerke

Priprema sijena u našim krajevima najčešće se obavlja na tradicionalni način, odnosno, prirodnim sušenjem trava na suncu. Pored ovog načina, u nešto manjoj mjeri zastupljna je i priprema sjenaže i silaže, kao i konzervisanje zelene mase. Lucerka se kod nas najčešće konzerviše sušenjem i to prirodno na suncu, na zemlji, sa ciljem dobijanja sijena. 

Sjenaža je po svom sastavu i osobinama sličnija zelenoj masi u odnosu na sijeno, a postupak pripreme u manjoj mjeri zavisi od vremenskih uslova. U našim agroekološkim uslovima, prvi otkos lucerke najvažniji je jer se dobije i do 60% od ukupnih prinosa. U malom broju slučajeva, kod poljoprivrednika koji zalivaju livade i primjenjuju mjere prihranjivanja i zaštite od štetočina, godišnji prinosi zelene mase ili sijena znatno su veći, a prinosi po otkosima su ravnomerniji. U takvim slučajevima dobija se pet, a ponekad i šest otkosa dok godišnja proizvodnja sijena iznosi i do 20 t/ha.

Kada i zašto silaža postaje opasnost za podzemne i površinske vode

Ovakve livade koriste se šest do osam godina pa i duže, a sve to na kraju utiče da su troškovi proizvodnje hraniva (sijena) značajno niži. Nasuprot tome, na parcelama gdje nema zalivanja, ali ni primjene agrotehnike, najčešće se u toku vegetacije dobijaju tri otkosa.

Kada početi sa košenjem i pripremama?

Košenje lucerke za sjenažu obavlja se u prvoj polovini dana, ali tek pošto je sunce podiglo rosu. U toku popodneva i noći, pokošena masa dovoljno provene tako da se sutradan može pristupiti prikupljanju, sjeckanju, prevoženju i sabijanju mase. U ljetnim mjesecima (julu i augustu) masa pokošena prepodne može biti prosušena do dovoljnog nivoa suve materije već u popodnevnim satima.

Ukoliko su vremenski uslovi nepovoljni, pokošena masa mora da provede duže vrijeme na zemlji u cilju provjetravanja, ali to dovodi i do povećanja gubitka organske materije, a prije svega karotina. Količina pokošene mase treba da bude u okviru mogućnosti da se za što kraće vrijeme pokupi, usitni, preveze do objekta i sabije. U protivnom, može doći do presušivanja jednog dijela pokošene mase, što ima za posljedicu nanošenje štete i lošije sabijanje. Ukoliko se desi ovako nešto, preporuka je da se presušena pokošena masa skladišti prva (onaj donji sloj).

Kombajniranje provenule mase treba započeti pri nešto većem sadržaju vlage (oko 60%) jer se sa odmicanjem sjenažiranja, povećava procenat suve materije na polju, brže ili sporije.

Sjenaža od lucerke ima svoje velike prednosti

Pri proizvodnji sjenaže sa jednog hektara dobija se više krmiva nego kod pripreme sijena i silaže. Takođe, postiže se za 30% više suve materije po jedinici površine, za 44% bolja je probavljivost proteina, odnosno u cjelini za 45% bolja je probavljivost suve materije nego što je slučaj kod sijena od trava.

Postupak pripreme veoma je jednostavan: usitniti masu sjenažnim kombajnom, sačekati u zavisnosti od vremenskih uslova od nekoliko sati do 24 sata da masa provene na oko 55 odsto vlage i dobro gaziti, isto kao i za silažu od kukuruza. U ovom slučaju potrebno je dodati neku ugljikohidratnu komponentu, najčešće kukuruznu prekrupu (pet do deset odsto), može i dva do tri kilograma šećera po toni zelene krme ili kupiti inokulante. Sušenjem sijena dolazi do velikog gubitka proteina iz lucerke, čak i do 45 odsto najkvalitetnijih dijelova biljke. Lišće ostane na njivi i proizvođači na farmu uglavnom donesu čistu celulozu koja svakako ne utiče na povećanje proizvodnje mlijeka. 

Zašto je važan prvi otkos lucerke?

Sjenažiranjem ili siliranjem lucerke gubici se smanjuju i do tri puta i to predstavlja veoma dobar razlog za ovakav vid konzerviranja zelene krme, savetuju u PSSS Knjaževac. U slučaju da poljoprivrednici nemaju sjenažni kombajn mogu kosačicom pokositi zelenu krmu, a zatim je usitniti tarupom. Sjenaža od lucerke ima svoje velike prednosti u odnosu na sušenje sijena, pogotovo od prvog majskog otkosa kada su česte kiše i otežano sušenje sijena, a gubici hranjivih materija veliki.

Kvalitetna sjenaža i bez velikih ulaganja

Optimalna dužina odrezaka za pripremu sjenaže je 0,7 - 1,5 cm, zbog sadržaja suve materije. Na silo - kombajnu može da se nalazi i specijalni uređaj (aplikator) kojim se istovremeno isjeckana masa tretira bakterijsko - enzimskim dodacima, u cilju ubrzavanja vrenja (fermentacije) i popravlja probavljivost sjenaže. Isjeckana i tretirana masa ubacuje se u prikolicu, kojom se transportuje do objekta.

Kvalitetna sjenaža može da se pripremi i u horizontalnim silo - objektima koji su najzastupljeniji, bez ulaganja u specijalne i skupe građevine vertikalnog tipa. Sabijanje provenule mase za sjenažu vrši se gaženjem traktorima. Ukoliko se prave manji silo - objekti mora se obratiti pažnja na njegove dimenzije. Najmanja širina treba da je tri metra da bi se omogućilo nesmetano gaženje traktorima po čitavoj površini. Punjenje objekta treba vršiti postepeno, u slojevima debljine 20 - 30 centimetara.

Mogući problemi koji se javljaju

Najveći problem kod sušenja prvog otkosa za sijeno jesu česte kiše u maju mjesecu, kao i visoka vlažnost vazduha i zemljišta. Osim toga, biljke iz prvog otkosa odlikuju se grubljim stablom i manjim učešćem lišća u ukupnoj biljnoj masi. U takvoj masi, lišće se brže suši u odnosu na stablo i lako opada, a sa njim se gubi i najhranjiviji dio biljke. 

U lišću lucerke nalazi se tri četvrtine sadržaja proteina, kao i najveći dio vitamina i minerala. Ukoliko, u međuvremenu, pada i kiša, pokošena masa ostaje na zemlji još duže, uz ispiranje najvažnijih hranjivih sastojaka. Svemu tome treba dodati i činjenicu da dugo zadržavanje pokošene mase na livadi (zbog nepovoljnih vremenskih uslova) ometa regeneraciju biljaka, a ukoliko one i prorastu kroz otkose, kasno sakupljanje sijena dodatno oštećuje mlade biljke.

Zbog svih nabrojanih izazova u proizvodnji, mali poljoprivredni proizvođači već neko vreme prvi otkos lucerke konzervišu u formi silaže ili sjenaže. Osim prvog, često se i posljednji ili jesenji otkos lucerke silira, zato što je vrijeme u jesenjem periodu takođe nepovoljno za spremanje sijena.