Ječam: svestrani izvor hrane, piva i zdravlja

Ječam (Hordeum vulgare), vrsta zeljastih biljaka iz porodice trave (Poaceae), jedna je od najuzgajanijih žitarica umjerenih područja širom svijeta. Prvenstveno je kultiviran zbog zrna, posebno u Euroaziji, prije više od 10.000 godina i spada među osnovne prehrambene namirnice u mnogim kulturama.

Postoje dvije vrste ovisno o vremenu sjetve: ozimi koji se sije od septembra do oktobra i jari od marta do aprila.

Na 4. mjestu među najvećim svjetskim žitaricama

Godine 2017. proizvedeno je rekordnih 149 miliona tona ječma, koji je zbog toga zauzeo četvrto mjesto među svjetskim žitaricama, odmah iza kukuruza, riže i pšenice.

U svijetu postoji nekoliko stotina vrsta i podvrsta, a najčešće se koristi obični, zatim dvoredni, višeredni, prijelazni, nepotpuni i labilni. Najčešće korištena vrsta je obični ječam, a služi za proizvodnju hrane za ljudsku upotrebu, zatim stočne hrane, piva i viskija.

Uzgaja se u mnogim klimatskim uvjetima, od umjerenih do hladnih područja. Bogat je vlaknima, osobito beta-glukanima, koji mogu pomoći u snižavanju holesterola i poboljšanju zdravlja srca.

Također je dobar izvor proteina, vitamina B, željeza, magnezija i drugih minerala, a cijenjen je i zbog svojih antioksidativnih svojstava.

Osim što doprinosi zdravlju srca, povezuje ga se s boljom probavom zbog visoke količine vlakana. Ujedno može pomoći u kontroli razine šećera u krvi, što ga čini pogodnim za osobe s dijabetesom tipa 2.

Sastavni dio u pripremi piva

U drevnim kulturama korišten je za prehranu, ali i kao sastavni dio u pripremi piva, što je tradicija koja traje do danas.

Iako tačni podaci o njegovom porijeklu nisu potpuno precizni, smatra se da je prvobitno uzgajan u područjima današnjeg Bliskog istoka. Prvi dokazi o uzgoju potječu iz regije koja uključuje dijelove današnjeg Iraka, Sirije, Turske, Irana i Izraela. Ovo područje smatra se kolijevkom mnogih prvih poljoprivrednih kultura.

Arheološki nalazi uključuju ostatke ječma u drevnim naseljima, kao što su ona u Jerihonu (današnja Palestina), gdje su pronađeni ostaci koji datiraju iz 9.000 godina p.n.e. Također, postoji dokaz o njegovoj upotrebi u Mezopotamiji i Egiptu.

Oko 9.500 godine prije Nove ere, ljudi su ga počeli sistematski uzgajati, nakon što su uočili njegovu upotrebljivost kao prehrambeni proizvod i u proizvodnji piva.

To je bilo vrijeme kada su ljudi prelazili sa života lovaca-sakupljača na agrikulturne zajednice, a poljoprivreda je postajala osnovna grana privrede.

Ključna žitarica u staroj Grčkoj i Rimu

S vremenom, uzgoj se proširio prema zapadu u Egipat i Sredozemlje, a zatim i u Evropu. U staroj Grčkoj i Rimu je bio ključna žitarica, ne samo kao hrana, nego i za proizvodnju piva.

Bio je izuzetno važan u hladnijim klimatskim uvjetima sjeverne Evrope, gdje su se ljudi oslanjali na njega kao na jednu od glavnih žitarica zbog njegove otpornosti na hladnoću i kratke vegetacijske periode.

Osim što je bio važan prehrambeni proizvod, također je imao važnu kulturnu i religijsku ulogu. U mnogim drevnim društvima, smatran je simbolom plodnosti i obilja, a korišten je u obredima i kao žrtva bogovima.

Tako je, kroz historiju, bio temelj prehrane, posebno u starim poljoprivrednim zajednicama, i zadržao je svoju važnost kroz mnoge civilizacije, sve do danas.

Ječam je bio ključni sastojak u proizvodnji piva, jer je njegov slad bio temelj fermentacije. Pivo se prvi put spominje 6.000 godina prije Nove ere u doba Sumerske civilizacije, a prvi je recept za pivo od ječma pronađen na 4.000 godina staroj sumerskoj ploči.

Sumerani, koji su bili jedni od prvih ljudi koji su razvili pisani jezik i naprednu poljoprivredu, ostavili su brojne dokaze o proizvodnji piva. Poznato je da se u to vijeme konzumiralo kako bi se utažila žeđ, ali i zbog energije za fizički rad.

Na primjer, kopači kanala i radnici u polju dobivali bi dnevno do pet litara, a žene koje su obavljale teže poslove, dvije do tri litre!

Prehrambeni proizvod, ali i kulturološki simbol

Pivo nije bilo samo prehrambeni proizvod, nego i kulturološki simbol. U mnogim drevnim kulturama, povezivano je s božanstvima, ritualima i društvenim događajima.

U Egiptu i Mezopotamiji, pilo se u velikim količinama tokom gozbi i religijskih svečanosti.

Ječam je važna žitarica koja se uzgaja širom svijeta, a površine i prinosi variraju ovisno o regiji, klimatskim uvjetima i poljoprivrednim praksama.

Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), globalne površine pod ječmom posljednjih godina iznosile su približno 80 miliona hektara.

Prosječni prinosi također variraju ovisno o regiji i uvjetima uzgoja. Na globalnom nivou, prosječni prinos kreće se oko 2,5 do 3 tone po hektaru. Međutim, u zemljama s naprednijim poljoprivrednim praksama i povoljnijim uvjetima, prinosi mogu biti znatno veći, od 4 do 7 tona.

Najveći proizvođač je Evropska unija

Jedan od poznatih rekordnih prinosa postavljen je u Kanadi, u Saskatchewanu, 2018. godine i iznosio je 15,5 tona po hektaru.

Prema podacima Statista, njemačke online platforme specijalizirane za prikupljanje i vizualizaciju podataka, u 2024. godini, deset najvećih proizvođači ječma su: Evropska unija (50,4 miliona tona), Rusija (16,25 miliona t), Australija (11,7 miliona t), Kanada (8,14 miliona t), Velika Britanija (7,2 miliona t), Turska (7 miliona t), Ukrajina (5,9 miliona t), Argentina (4,9 miliona t), Kazahstan (3,6 miliona t), Sjedinjene Američke Države (3,13 miliona t).

Ukupno se u svijetu godišnje proizvede oko 140 miliona tona, a nešto više od 35 posto proizvede se u Evropskoj uniji. Što znači da se otprilike 17,5 kilograma ječma proizvede po glavi stanovnika u svijetu svake godine.

Najveći izvoznici u 2024. su Evropska unija i Australija (po 6,2 miliona t), zatim Argentina (3,4 miliona t), Rusija (2,6 miliona t), Ukrajina (2,4 miliona t), a najveći uvoznici Kina (8 miliona t), Saudijska Arabija (6,4 miliona t), Japan (5,5 miliona t), Velika Britanija (4,8 miliona t).

Glavni igrač na evropskom tržištu ječma je Italija koja uvozi iz Francuske, Njemačke i Ukrajine značajne količine za proizvodnju slada i stočnu hranu.

Jaka pivarska industrija u zemlji potiče potražnju za pivarskim ječmom, a također se koristi u stočnoj hrani.

Zrno ječma zlatno, smeđe, crno...

Što se tiče naših krajeva, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u prošloj godini u Bosni i Hercegovini na površini od 7.299 hektara proizvedeno je 25.093 tona ili 3,4 t/ha.

Državni zavod za statistiku Hrvatske saopćio je kako je u toj zemlji 2023. godine na površini od 71.000 hektara proizvedeno 286 hiljada tona ječma, odnosno nešto više od četiri tone po hektaru.

U Srbiji je 2024. godine ječmom zasijano 108.000 hektara, ukupan prinos je 518.400 tona, odnosno oko 4,8 t/ha, stoji na službenim stranicama Republičkog zavoda za statistiku.

Inače, ječam je izvrstan zamjenski sastojak za rižu i često se koristi u jušnim ili salatnim jelima, jer je bogat vlaknima i daje puniji okus. Dolazi u raznim bojama, uključujući zlatnu, smeđu i crnu, ovisno o vrsti i uvjetima uzgoja.

Otporniji je na sušu od mnogih drugih žitarica i može rasti u hladnijim uvjetima, što ga čini pogodnim za uzgoj u raznim klimama, od hladnih područja Evrope do sušnih područja Azije.

Ječam je, dakle, svestran, hranjiv i koristan u mnogim aspektima života, od prehrane i zdravlja do industrije pivarstva i stočarstva.

^{*Naslovna fotografija: Martina Pavlović, Shutterstock/artistdesign.13}