Heljda treba manje hraniva nego druge ratarske vrste

Obična heljda Fagopyrum esculentum se često naziva žitaricom, ali ona pripada grupi lažnih žita ili pseudožita. Dio je porodice Polygonaceae. To je biljna vrsta koja se veoma dugo koristi kao hrana za ljude i stoku. Potiče s planinskih područja srednje i sjeveroistočne Azije, gdje se još uvijek mogu pronaći njezine divlje vrste. U Evropu su je prenijeli Mongoli kao hranu za konje u svojim osvajačkim pohodima tokom 14. vijeka.

Zrno heljde ne sadrži gluten, bogato je hranjivim elementima i materijama. Sadrži 13 do 15 posto proteina, više od kukuruza i pšenice. Koristi se u gastronomiji, narodnoj medicini, stočarskoj proizvodnji. Izrazito je medonosna, a pogodna je i za zelenišno đubrivo.

Karakteristike heljde

Privredni značaj imaju tri vrste heljde: obična, tatarska i višegodišnja. Kod nas se uzgaja obična koja ima najveću prehrambenu vrijednost. Vretenasti korijen prodire u dubinu do jednog metra, a najveći dio se nalazi na dubini do 30cm. Stablo je razgranato, šuplje i dostiže visinu od 50 do 150 cm. Listovi su srcoliki.

Na jednoj biljci se obrazuje od 1.000 do 2.000 bijelih do blijedoružičastih cvjetova koji su sakupljeni u složenu cvast. Cvjetanje je sukcesivno i traje između 30 i 45 dana. Za nju je karakteristično da je dimorfna, odnosno ima cvjetove koji imaju duže prašnike od tučka, dok je kod drugih obrnuto, tučak je duži od prašnika. Oba tipa cvijeta su podjednako zastupljeni. Posljedica ove pojave je problematična oplodnja, jer kada na žig stuba tučka padne polen iz prašnika koji nisu iste dužine kao stub, zametanje sjemena može biti manje i do 50 posto. Plod je oraščić koji može biti crn, tamnosmeđ, srebrnast, žutocrvenkasta išaran ili jednobojan. Sastoji se od jezgra i ljuske koju je potrebno odstraniti.

Što joj odgovara, a što ne?

Heljda je kultura viših nadmorskih visina. Na terenima iznad 400 m.n.v. najbolje uspijeva. Može da se uzgaja na visini do 4.000 m u Himalajima. Uspijeva na različitim tipovima zemljišta. Izrazito plodna zemljišta i preintenzivno đubrenje mogu izazvati njeno polijeganje, opadanje cvjetova i smanjenje prinosa. Za nju je najbolje zemlju orati u jesen i na proljeće obaviti predsjetvenu pripremu na dubinu do 8 cm.

Osjetljiva je na hladnoću i sušu. Propada kad je kratkotrajni mraz od -1ºC.

Optimalna temperatura klijanja se kreće između 15 i 20ºC, a minimalna je 5ºC. Za rast i razvoj joj pogoduje temperatura od 20 do 25ºC. Više temperature usporavaju rast i smanjuju prinos, a na 30ºC on se potpuno prekida.

Ne podnosi sušu, jer je veliki potrošač vode, posebno u periodu klijanja, cvjetanja i formiranja zrna. Da bi proklijala potrebno je da zrno upije 35 posto vode od svoje mase. Uz dovoljno vlažnosti i optimalnu temperaturu klija veoma brzo, za dva do tri dana.

Kada je uzgajamo postrno, neophodno je obezbijediti navodnjavanje. Žita su odličan predusjev za ovu kulturu. Njena prednost je što treba manje hraniva nego druge vrste. Kao što smo već rekli, čak ne podnosi plodne i dobro pođubrene parcele. Zbog kratkog perioda vegetacije potrebno je obaviti predsjetveno đubrenje, a veoma se rijetko prihranjuje tokom vegetacije.

Glavni ili postrni usjev

Možemo je uzgajati kao glavni ili postrni usjev. Proljetna sjetva se obavlja kada se zemljište zagrije na 12 do 15ºC. Kako bi podstakli bolje i ujednačeno klijanje dobro je sjeme prije sjetve ugrijati. To možemo uraditi tako što ga u tankom sloju raspemo preko cerade i izložimo djelovanju Sunca ili držimo u toploj prostoriji prije sjetve.

Kod postrne sjetve osim što je neophodno obezbijediti navodnjavanje, jer se sjetva obavlja u sušnom periodu, potrebno je obratiti pažnju i kada se javljaju jesenji mrazevi, jer ona mora imati dovoljno vremena da sazori u jesenjem periodu.

Za sjetvu se koristi jednogodišnje sjeme pošto veoma brzo gubi klijavost. Sije se na dubinu do maksimalno 6 cm. Možemo je sijati uskoredo i širokoredo. Kod uskoredne sjetve, koja je kod nas najčešći tip, potrebno je do 100 kg sjemena na ha, a međuredni razmak je do 10 cm, u redu od četiri do pet centimetara.

Kako bi osigurali dobru oplodnju i visoke prinose u vrijeme cvjetanja potrebno je postaviti košnice s pčelama u blizini usjeva.

Ne podnosi većinu herbicida protiv korova i ne treba je uzgajati na zakorovljenim parcelama.