Za sjetvu bitno je da se tlo kvalitetno pripremi, da se pođubri ali prije toga treba uraditi agrohemijsku analizu.
Uobičajeno je da je optimalni rok za jesenju sjetvu pšenice od petog do 25. oktobra, a prije toga treba dobro pripremiti zemljište, kažu u Poljoprivredno savjetodavnoj i stručnoj službi.
"Ono što je bitno za jesenju sjetvu jeste da se poljoprivrednici trebaju pridržavati svih agrotehničkih mjera, znači da ispoštuju vrijeme sjetve, rokove, količinu sjemena, da pravilno pripreme tlo i upotrebe odgovarajuću količinu mineralnih hranjiva jer je to najčešći vid đubrenja jesenjih kultura. Organsko, odnosno stajnjak, može da se unese ali preporučeno je da to bude prethodne godine", rekla je savjetodavac za ratarstvo, Milanka Miladinović.
Na pojedinim područjima, pšenica se najčešće sije poslije kukuruza.
"Često se dešava, u zavisnosti od vremenskih prilika, da sjetva kasni jer kasni i berba kukuruza pa je kratak rok za pripremu i sjetvu. Ove godine ubrzano sazrijeva kukuruz ali može da bude komplikovano ukoliko ne bude dovoljno vlage. Inače, optimalni rok za pšenicu je od 5. do 25 .oktobra. To ne znači da se ne može i kasnije sijati. Imali smo godine kada je to bilo i tokom novembra i decembra, ali mi to ne preporučujemo, naročito ne u decembru."
Za sjetvu je bitno da se tlo kvalitetno pripremi, da se pođubri, ali prije toga treba uraditi agrohemijsku analizu.
"Da bi znali koju količinu hranjiva treba staviti, bitno je da znamo kvalitet tla i ono što sadrži. Mi ratarima preporučujemo da urade agrohemijsku analizu za koju uzorkovanje radi stručna služba.", istakla je naša sagovornica.
Agrohemijskom analizom utvrđuju se osnovni elementi plodnosti, a to su sadržaj fosfora, kalija, procenat humusa, kalcij karbonata i stepen kiselosti.
"Na osnovu toga stručna služba daje preporuku kako đubriti te parcele. Tačno se određuje količina NPK koju treba predsjetveno unijeti. Dugogodišnjim radom utvrđeno je da ima dosta kiselih tla, kao i onih sa niskim sadržajem fosfora. Upravo je zato bitno da se zna stanje na njivi. Preporučuje se najčešće NPK 16:16:16, zatim 10:30:20 ili MAP."
Količine hranjiva određuju se na osnovu analize, ali ako ona nije urađena stručnjaci, za optimalan prinos pšenice, najčešće savjetuju unos od 100 do 200 kg azota po hektaru, 50 do 130 kg fosfora i 40 do 100k g kalija.
"Ta đubriva se rasture i unesu na oko 20 do 25 cm, to je dubina prodiranja korjenovog sistema kako bi se usjev dobro razvio i dao odgovarajući prinos. Ukoliko pšenica ide poslije kukuruza, pošto ostaje veća kolićina žetvenih ostataka nakon berbe, savjetujemo i unos određene količine azotnih đubriva u vidu KANa ili Uree, oko 100 do 150 kg da bi se obavila mineralizacija organskih ostataka", objasnila je Miladinovićeva.
Azot određuje visinu roda u ovom slučaju i potrebno je regulisati njegovu količinu.
"Sada se unosi jedna trećina, znači manji dio u jesenjem periodu. Ukoliko se unese manje nego što treba biće niži rod, a ako je to veća količina slabi se otpornost žita prema polijeganju, mrazu i bolestima i opet se smanjuje prinos."
Fosfor je bitan za pšenicu jer utiče na razvoj korijena, ubrzava razvoj, cvjetanje i oplodnju. Kalij utiče na zadnje faze i najvažaniji je za kvalitet zrna pšenice. Stručnjaci kažu da su svi elementi podjednako važni i treba naći neki balans.
Poljoprivrednici uglavnom slušaju savjete stručnjaka i donose uzorke zemljišta na analizu. Takođe, griješe u tome što bi možda da uštede pa koriste sopstveno sjeme.
"Veliki dio ratara odlučuje se na sjetvu sjemena iz ambara, a ne za ono kupovno iz apoteke. Naglasila bih da je bitno da se pridržavaju agrotehničkih mjera i da nabave kvalitetno iz poljoprivrednih apoteka koje je dorađeno i pripremljeno u te svrhe", rekla je Miladinovićeva.
Tagovi
Autorica