Amarant: Hrana za bogove drevnih civilizacija Maya, Azteka i Inka

Amarant (štir, šćir, indijansko žito, rumenika, lisičiji rep) je staro pseudožito koje su narodi Središnje Amerike uveli u proizvodnju prije 8.000 godina.

Zrno i listovi su bili osnovna hrana drevnih civilizacija Maya, Azteka i Inka, koji su ga smatrali super hranom, odnosno hranom dostojnom bogova. U njihovoj kulturi i religijskim običajima zauzimao je posebno mjesto.

Dolaskom Španaca i pokoravanjem starosjedioca, uništavala su se i sva njihova vjerovanja, a amarant se našao na prvom mjestu. Polja pod ovom pseudožitaricom su spaljivana, a za njeno konzumiranje izricana je smrtna kazna.

Bogat proteinima, vlaknima i esencijalnim aminokiselinama

To je dovelo do gladi lokalnog stanovništva, povećane smrtnosti i pomicanja granica uzgoja amaranta na veće nepristupačnije terene gdje se ilegalno proizvodio.

Amarant se danas ponovno vraća u centar pažnje zbog svojih iznimnih hranjivih svojstava i ekološke održivosti.

Iako tehnički nije prava već pseudožitarica, amarant je bogat proteinima, vlaknima i esencijalnim aminokiselinama, čineći ga odličnom opcijom za vegetarijance i vegane, ali i za sve one koji žele obogatiti svoju prehranu.

Izuzetno je hranjiv, sadrži visokokvalitetne proteine koji uključuju sve esencijalne aminokiseline i rijetke lizine, što ga čini jedinstvenim u svijetu biljnih proteina.

Pored toga, bogat je vlaknima, vitaminima B6, folnom kiselinom i vitaminom E, a ističe se i visokim udjelom minerala poput željeza, magnezija, kalcija i cinka. Zanimljivo je da je bez glutena, što ga čini pogodnim za osobe s celijakijom ili osjetljivošću na gluten.

Amarant nije samo hranjiv, već i ekološki prihvatljiv. Uzgoj ima niz prednosti, otporan je na sušu i zahtijeva minimalnu količinu vode, što ga čini idealnim usjevom u područjima s niskim padavinama.

Može se koristiti za proizvodnju biogoriva

Biljka također ima niski ekološki otisak jer je pogodna za uzgoj u zemljištima koja nisu pogodna za tradicionalne žitarice poput kukuruza i pšenice.

Sjemenke amaranta mogu se kuhati, pržiti, koristiti u pekarskim proizvodima ili čak pretvoriti u brašno koje je pogodno za pripremu hljeba, palačinki i keksa.

Također je popularan u pripremi energetski bogatih grickalica, juha i variva, a često se koristi u salatama, ali i u desertima poput kolača i pudinga.

Bogate količine željeza čine amarant korisnim u borbi protiv anemije. Također, visok udio vlakana pomaže u održavanju zdravlja probavnog sistema i može pomoći u snižavanju lošeg hlesterola, čime doprinosi zdravlju srca. Zbog visokog udjela kalcija i magnezija, amarant može pozitivno utjecati na gustoću kostiju i zdravlje mišića.

Zbog svoje otpornosti na sušu i minimalnih zahtjeva za vodom, ova pseudožitarica se smatra ekološki održivim usjevom. Može se uzgajati u područjima s nepovoljnim uvjetima za druge vrste žitarica, čime doprinosi održivom korištenju poljoprivrednog zemljišta.

Uz to, ima i važnu ulogu u kružnoj ekonomiji jer se može koristiti za proizvodnju biogoriva, čime dodatno smanjuje negativni utjecaj na okoliš.

Amarant je biljka koja se ponovno uspinje u svijetu poljoprivrede i prehrambene industrije. S obzirom na svoje hranjive vrijednosti, ekološke prednosti i svestranost, ima potencijal postati ključna biljka za održivu poljoprivredu i zdravu prehranu u budućnosti.

Uzimajući u obzir i trendove u prehrambenoj industriji, gdje je potražnja za bezglutenskim i visoko hranjivim namirnicama u stalnom porastu, mogla bi postati jedna od glavnih aduta u borbi za bolji i ekološki prihvatljiviji svijet.

Najveći proizvođač amaranta je Indija

S obzirom na sve njegove prednosti, amarant zasigurno neće ostati samo u sjeni drugih poznatih žitarica, već će zauzeti svoje mjesto kao ključni sastojak zdrave i održive prehrane.

Ova pseudožitarica ima dugu historiju uzgoja, posebno u Latinskoj Americi, ali danas je prisutna u mnogim dijelovima svijeta, s naglim porastom proizvodnje u posljednjim desetljećima.

Procjenjuje se da se trenutno na svjetskom nivou amarant sije na oko 600.000 hektara. Međutim, ove brojke variraju ovisno o zemlji i godišnjoj proizvodnji.

Sirak: Hranjiva i otporna žitarica bez glutena s globalnim utjecajem

Prema izvještaju Maximize Market Research, vrijednost tržišta amaranta procijenjena je na 12,58 milijardi USD u 2024. godini, a očekuje se da će ukupni prihod od amaranta rasti prema Formuli složene godišnje stope rasta (CAGR) od 11,51% od 2025. do 2032., dosežući gotovo 30,07 milijardi USD.

Veći dio svjetske proizvodnje dolazi iz Azije, gdje je kultura amaranta duboko ukorijenjena. No, posljednjih godina proizvodnja raste i u drugim regijama, uključujući Evropu, Afriku i Sjedinjene Američke Države, zahvaljujući sve većem interesu za ovu hranjivu biljku.

Prema podacima Research Gatea, najveći proizvođač je Indija koja čini 15,20% ukupne svjetske proizvodnje, zatim Kina (11,70%), Njemačka (8,40%), SAD (5,10%), Egipat (4,70%), Španjolska (4,20%), Poljska (3,60%), Maroko (2,60%), Francuska (2,50%), Meksiko (2,40%)...

Prinosi i do 3.000 kilograma po hektaru

Prinosi variraju ovisno o uvjetima uzgoja, kvaliteti tla i primijenjenoj poljoprivrednoj tehnologiji. Na globalnom nivou, prosječan prinos iznosi oko 800 do1.500 kilograma po hektaru.

U nekim boljim uvjetima, uz primjenu modernih poljoprivrednih metoda, prinosi mogu doseći i do 3.000 kg/ha.

Tri najveća svjetska izvoznika su Kina u vrijednosti od 3,380 milijardi USD, zatim Sjedinjene Američke Države (2,019 milijardi USD), te Njemačka (1,688 milijardi USD).

Iako su jedni od najvećih proizvođača i izvoznika amaranta, SAD je i najveći uvoznik i to u vrijednosti na godišnjem nivou od 8,7 miliona USD, zatim Novi Zeland (410,000 USD), te Norveška (273,000 USD).

U našim krajevima se gotovo i ne proizvodi. Za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu nema podataka o uzgoju ove pseudožitarice, dok prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je u 2024. zasijan na samo 8,92 hektara, a postignuti su prinosi zrna od 630 do 2.500 kg/ha.

^{*Naslovna fotografija: Depositphotos/brebca, Shutterstock/artistdesign.13}

Dodajte agroklub.ba u omiljeni Google izvor