Vrijeme za berbu trnjina i gloginja - nakon mraza odlične za preradu

Trnjine i gloginje rastu pored puteva i šuma. Mnogi ove razgranate grmove zaobilaze ne mareći za njihovo ljekovito dejstvo i činjenicu da se od njih mogu napraviti ukusni džemovi, sokovi i čajevi. Iako je male plave bobice oporog ukusa teško brati zbog nepristupačnog terena i trnja, Danijela Marinković ovih dana ima pune ruke posla tražeći te nepravedno zaboravljene biljke.

"Moja porodica bavi se organskom proizvodnjom maline na jednoj manjoj parceli, a kako u svakoj seoskoj kući imamo stabla različitog voća koja nikada nisu prskana, pravim tokom sezone sokove, likere, sirupe, pekmeze i džemove kombinujući malinu sa bijelom trešnjom ili kokosom, dunjom, šipkom, čia sjemenkama, crnom čokoladom, bobicama zove. Ovih dana u okolini sela i na rubu šume berem trnjine i gloginje, koje su sad idealne nakon nekoliko mrazeva", kaže Marinkovićeva i dodaje da je najteže brati šipurak upravo zbog trnja i obzirom da su žbunovi uglavnom na nepristupačnim mjestima.

Ekološki uzgoj šipka

"Iako ima puno trnja ne koristim rukavice jer mi je zgodnije rukom brati ili makazama sječem grančice na kojima su bobice. Juče sam za jedan sat ubrala oko pet kilograma trnjina jer sam našla veliki grm", kaže naša sagovornica objašnjavajući da je trnjina kisela i opora, ali sada nakon mraza isto kao i gloginje, postaje malo slađa i kao takva odlična za preradu ili sušenje.

U pekmez, sok, ali i za čaj

Kako kaže, nije lako nabrati kantu gloginja, a ni skuhati pekmez. Bobice treba dobro očistiti, nekoliko puta prebirati, a onda kuhati kao šipurak. Pasira ga dva puta, dodaje malo šećera i kuha do određene gustine. Kada priprema sok od trnjina, potapa ih prvo u vodu da omekšaju, a onda ih pasira, izbaci košpice i odvaja se čist sok koji pasterizuje.

Pored ovoga, suši ih i ostavlja za čaj. Od divljeg voća pravi i odavno zaboravljenu vodnjiku, jedno od najstarih zdravih pića naših predaka.

"To je piće koje se koristilo tokom zimskih mjeseci, a pravi se od šumskih plodova i divljeg voća. Drenjine, šipurak, gloginje, trnjine, mušmule, divlje jabuke, kleku, dobro operem, očistim i potopim u manje drveno bure. Pokrijem i ostavim na hladnom mjestu i nakon 40 dana dobijem potpuno zdravo osvježavajuće piće koje je po ukusu nekako između soka i vina", kaže ova vrijedna žena i dodaje da u kuhinji ima šporet na drva velike šerpe i varjače, a tu su uvijek suprug i sin kao velika pomoć i podrška.

Nema odmora, ni kad se zvanična sezona zimnice završi

Gotovo da nema dana u godini kad ne bere, kuha, pasira, razlijeva, cjedi različito voće, ali i povrće jer pravi i slanu zimnicu, a kako kaže sezonu počinje sa trešnjama i jagodama, a onda voće i povrće dozrijeva jedno za drugim. Ono što ne stigne staviti u tegle spakuje u zamrzivač i kad se ukaže prilika i potreba, kuha.

Na polici stalno ima oko 25 vrsta mirisnih i aromatičnih džemova, desetine vrsta likera, sokova, a sve to priprema sa zadovoljstvom miješajući voćne vrste i njihove ukuse, naravno bez konzervansa i aditiva. Za sebe svaki put napravi džem od maline i bijele trešnje.

"Nema odmora. Ovih dana ću brati trnjine i gloginje i spakovati ih u zamrzivač, te ću imati šta da radim tokom zime. Imam još i malina, nisam sve ljetos prodala jer mnogo mi se više isplati prodati gotov proizvod. Iznenadila sam se kada sam vidjela koliko su ljudi zainteresovani za domaće proizvode koje mi prodajemo putem društvenih mreža i na različitim manifestacijama", rekla nam je Marinkovićeva napominjujući da je za njenu porodicu ovo jedini izvor prihoda koji tako rasporede da imaju cijele godine.