Tikvenik pita: Specijalitet od domaćih kora i bundeve

Čim u vranjskom kraju zamiriše na prvi snijeg tamošnje domaćice po nekom nepisanom pravilu odmah kreću sa spremanjem raznih specijaliteta od bundeve koju zajedno sa kukuruzom tokom ljeta gaje na svom imanju. Bez njenog jarkonarandžastog ploda, koji obično gospodari pijacama do prvog snijega, prosto ne može da zamisli svoju trpezu ni jedna domaćica ovog kraja.

One koje je ne proizvode, tokom zimskih mjeseci rado je kupuju na pijaci, ali i od svojih komšija na selu koji je imaju kako bi od nje za svoje ukućane pripremile neki od tradicionalnih specijaliteta. Svjesne koliko je bundeva jak antioksidant i koliko je bogata beta karotenom koji višestruko zaštitno djeluje na ljudski organizam one se uvijek potrude da je članovima svojih porodica spreme u obliku u kome je najviše vole.

Uvijek "ispadne" dobro

Za spremanje specijaliteta od bundeve Maja Đorđević iz Donjeg Vrtogoša kod Vranja u susjednoj Srbiji, najčešće koristi dvije vrste koje se u njenom kraju najčešće uzgajaju, a koje su poznate pod nazivom tikva i pečenka. Od tikve najradije pravi pitu zvanu tikvenik i to od kora koje sama pravi. Prije nego što zamijesi tijesto za kore ona od bundeve, koju vole da jedu domaće životinje, oljušti i izrenda najlepše parče za nadljev.

"One su po pravilu najslađe i od njih obavezno 'ispadne' dobar tikvenik", kaže Đorđevićeva.

Ručno pravljene kore

Proces pripremanja ove pite obavezno počne tako što od pola kilograma brašna, dvije kašičice soli i 350 miliitra mlake vode zamijesi tijesto. Ovako zamiješeno tijesto potom ostavi da odmori 15 minuta, a zatim ga na stolu podijeli na četiri mala kravajčića koja pošto rastanji oklagijom, premaže ugrijanom mašću i spoji jedno sa drugim. Dok ih premazuje mašću ona odozgo obavezno pospe malo brašna kako bi se prilikom pečenja pitine kore razlistale.

Kada to obavi ovako spojene kravajčiće opet ostavi da odmore desetak minuta, a za to vrijeme u izrendanu tikvu doda dvije do tri kašike šećera i pomiješa rukom kako bi se sastojci što bolje sjedinili.

"Od spojenih kravajčića obično rasučem dvije velike, tanke kore. Svaku ponaosob naprskam svinjskom mašću, prekrijem je tankim slojem šećera, a preko nabacam i zaslađenu tikvu. Obično se potrudim da na jednu koru stavim što manje tikve kako bi pita bila što ukusnija", savjetuje ova domaćica i ističe da ovako pripremljenu pitu obavezno peče u šporetu na drva, a prije nego što je servira svojim ukućanima ostavi je prekrivenu pamučnom krpom da se prohladi.

Taj dio oni obično sa nestrpljenjem isprate s obzirom na to da ih njen omamljujući miris tjera da jednim zalogajem što prije počaste svoja nepca.

Najukusnija bundeva koja se bere pred mraz

Pored tikvenika njena porodica obožava i kada im spremi pečenku pečenu u plehu. Za pečenje ona obično koristi onu koju nožem jedva uspije da isiječe, a čija unutrašnjost je poprimila gotovo crvenu boju. Takve pečenke u sebi imaju vrlo malo vode i odlične su za jelo kada se ispeku. Veoma su ukusne i kada se pred kraj pečenja preliju medom.

"Ovakva pečenka obično se odgaji tako što se tokom rasta i razvoja vrlo malo ili uopšte ne poliva, a njen plod ubere pred sam mraz", kaže Đorđevićeva.

Plod ovako proizvedene pečenke, prema njenim riječima, izvanredan je i kada se na krupne kocke skuha na pari sa vrlo malo šećera ili bez njega. Poseban šmek ova poslastica dobije kada se pred kraj kuhanja prelije umućenim jajima i mlijekom i ponovo zapeče u rerni.